Srednjovjekovna tvrđava mami poglede: Na Starom gradu Srebreniku i najveće vojskovođe lomile su koplja
Jedan od najstarijih srednjovjekovnih bosanskih gradova podignut je na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 70 metara, a gornji plato je neravan i rascijepljen.
Sastoji iz tri dijela koja se nadovezuju jedan na drugi sa četiri kule, manjim dvorcem i pristupnim mostom.
Donji grad čini ulazna kvadratna četvorostrana kula-kapija sa pomoćnom zgradom i dvorištem. Odatle se pored zaobljene četvorostrane kule stiže do platoa na kome se nalazi kasarna, odakle, pored kvadratne četvorostrane kule vode kamene stepenice do kapije gornjeg grada, odnosno srebreničke citadele.
U citadeli se nalazi manji dvorac, pored koga je na vrhu stijene iznad ulazne gradske kule, odnosno kapije smješten veliki okrugli četvorostrani Donžon.
Visinska razlika između najniže i najviše tačke na kojoj se nalazi kula je oko 13 metara.
Prvi put se spominje za vrijeme vladavine Stjepana II Kotromanića
Stari grad Srebrenik prvi put se spominje 15. februara 1333. godine, za vrijeme vladavine bosanskog vladara, bana Stjepana II Kotromanića, a koji je na ovaj datum potpisao povelju sa Dubrovačkom Republikom o iznajmljivanju Stona, Pelješca te još nekoliko dijelova Dubrovačke Republike.
Srebrenička Gradina jedna je od najočuvanijih tvrđava iz srednjeg vijeka u Bosni i Hercegovini, a predstavljala je dom bana Stjepana II Kotromanića sve do njegove smrti 1353. godine.
"U vrijeme vladavine bana Stjepana II Kotromanića počinje konsolidacija srednjovjekovne bosanske države, odnosno priključuje joj Usoru 1324., a dvije godine kasnije i Hum. Za vladavinu Kotromanića vezana je i zanimljivost, a to je da on uvodi carine Duborvčanima koje su morali davati bosanskom banu, što nije bio slučaj u prethodnim vladavinama", kazao je u razgovoru za Klix.ba tuzlanski historičar, dr. sc. Muhamed Husejnović.
Dodaje da se ovaj grad ponovo spominje 1362. godine, u vrijeme vladavine bana Tvrtka I Kotromanića.
"Pomen je vezan za ugarskog kralja Lajoša koji je, i pored činjenice da je rodbinski bio vezan za Kotromaniće, pokrenuo veliku vojnu ekspediciju na tadašnju srednjovjekovnu bosansku državu. Prvobitno je pokrenuo akciju prema Plivi, međutim doživio je potpuni poraz te se u drugoj ofanzivi okreće prema Srebreniku", priča nam Hujesnović.
Dalje, u septembru 1362. godine zajedno sa svojom vojskom i nadbiskupom Nikolom, kralj Lajoš opkolio je Srebrenik i doživio poraz, a što je i ozvaničio u svojoj povelji.
Prilikom bijega sa bojnog polja nadbiskup Nikola na dnu Starog grada Srebrenika izgubio je pečat, a što je u to vrijeme značilo potrebu verifikacije svih onih ugovora koji su njime ovjereni. Novi pečat je izrađen dvije godine kasnije, odnosno 1364.
U srednjem vijeku imao značajnu startešku ulogu
Inače, Stari grad Srebrenik u srednjem vijeku imao je značajnu stratešku ulogu. Nije predstavljao trgovački grad, nego jako vojno uporište za bilo koga ko ga osvoji.
Kroz historiju ponovo se spominje 1393.godine, kada ga je zauzela ugarska vojska na čelu sa tadašnjim kraljem Sigismundom Luksemburškim.U to vrijeme u formiranom bosanskom kraljevstvu na čelu je bio kralj Stjepan Dabiša.
"Slabašni kralj Dabiša bio je u poodmakloj dobi i morao je da potpiše đakovački mirovni ugovor kojim bosansko kraljevstvo nakon njegove smrti pripada ugarskoj trupi. Spletom okolnosti, u tom periodu jačaju bosanski velikaši i na njegovo mjesto dovode Dabišinu suprugu, kraljicu Jelenu Grubu. Nakon njene smrti dolazi kralj Stjepan Ostoja, a za vrijeme njegove vladavine dolazi do jačanja bosanskih velikaša koji su i prije toga stvorili svoje zasebne teritorije", naglašava Husejnović.
Inače, za vrijeme svoje vladavine kralj Ostoja pokušao je ojačati centralnu vlast, a time i obuzdati neposlušne velikaše, kojima to nije odgovaralo, pa su ga 1404. godine svrgnuli s vlasti.
"Tada se dao u bijeg prema kralju Sigismundu koji je sa velikom vojnom ekspedicijom 1405. godine ušao u Bosnu, zauzeo Srebrenik i ostavio pomoćne čete u njemu da bi mogao dalje ratovati protiv bosanskog kralja. Preokret u trogodišnjim ofanzivama nastao je 1408. godine kada je kralj Sigismnud zarobio 171 bosanskog velikaša, a potom ih smaknuo", pojašnjava Husejnović.
Dalje, Osmanska vojska 1463. godine zauzima Stari grad Srbrenik i ostavlja svoju posadu u njemu. Istovremeno, tadašnji ugarski kralj Matija Korvin pokreće veliku ofanzivu te godinu kasnije zauzima ovaj grad i osniva srebreničku banovinu.
"Srebrenička banovina je postojala sve do 1512. godine koji Osmanska vojska zauzima sa sultanom Bajazitom II, a nakon Mohačke bitke 1526. Srebrenik gubi na značaju. Njegov značaj ponovo se vraća pomjeranjem granica Osmanskog carstva preko Save, a kada su i obnovljene neke od kula u sastavu stare tvrđave", dodaje Husejnović.
Unutar tvrđave pored četiri kule postojao je i mesdžid za vojsku i civilno stanovništvo, bio je iskopan i bunar, a postojali su i tajni izlazi za vojsku i stanovništvo u slučaju da se grad za vrijeme ofanziva ne može više braniti.
U konačnici, Stari grad Srebrenik sredinom 19. stoljeća gubi svoju stratešku ulogu koju je imao tokom minulih stoljeća.
Danas predstavlja najočuvaniji srednjovjekovni grad u Bosni i najočuvaniji primjerak arhitekture toga doba čime je postao i nezaobilazna turistička destinacija.
