Zavirili smo u Amasru: Turski ribarski gradić koji nas je podsjetio da za sreću nije potrebno puno

Tokom historije, različiti vladari ostavljali su različite pečate po ovom gradu. Pa tako, u mjestu gdje živi tek 6.550 hiljada ljudi, smjestili su se dvorac, hramovi, bazilika, crkva, džamija, ali i druge znamenitosti. Zajedno s lukom i trgovačkim centrom, učinili su Amasru drevnim gradom s impresivnim kulturnim naslijeđem, a opet i s dozom modernog.

Neki od tragova Amasrine historije čuvani su u njenom Arheološkom muzeju koji se nalazi odmah u blizini centra grada. Jednom je odabran kao najbolji mali muzej godine u Turskoj, a tamo se izbliza možete upoznati s ostacima kultura koje su tu nekada vladale. S druge strane, i sam grad je kao živući muzej. A sve one najljepše priče i dešavanja odvijaju se usput, duž Amasrinih uskih, šarolikih uličica u čiji klupko ćete se i sami brzo upetljati.

Unatoč uspavanom tempu, što je čini idealnom za odmor, "dušu" Amasre možete osjetiti na svakom njenom uglu.

Šetajući ulicama grada u kojem se smjenjuju miris mora, ribe, svježeg čaja i kafe, vjerovatno ćete nekoliko puta zastati. Oduševile su nas kuće raznobojnih fasada i s vaznama cvijeća u vidu starih cipela ili wc školjki; zamagljeni izlozi čajdžinica čije prostorije ispunjavaju prosijedi starci neumorno se kartajući; mačke, koje se slobodno izležavaju i posred stolova kafića, dok čar daju i lokalne pijace koje su najbolji pokazatelj šta nečije vrijedne ruke mogu napraviti.

Ukratko, nemoguće je ne osjetiti energiju kojom odiše ovo mjesto. Jedna od posebnih građevina je i Fatih džamija, koja je u prošlosti zapravo bila crkva. To se promijenilo 1460. godine dolaskom Mehmeda II Fatiha na vlast. Džamija je obnovljena 1887. godine, a smještena u blizini Kemere mosta, nastavlja davati slikovit prikaz arhitektonskih karakteristika svog doba.

Dolaskom u Amasru, koristili smo svaku priliku za razgovor s lokalcima kojima je život u ovakvom mjestu svakodnevnica, a oni nas nisu štedjeli svoje susretljivosti i dobrog raspoloženja. Čak i kada nedostaje načina da se sporazumijete s Turcima, jer ih većina ne govori engleski jezik, bili su prisutni osmijeh i želja da s vama pročavrljaju.

Tako smo naišli i na jednog starijeg gospodina koji je na sami spomen Bosne i Hercegovine razvukao široki osmijeh na licu. A, prisjetio se on i nekih puno davnijih vremena.

"Bosna i Hercegovina. Jugoslavija. Tito. Puno je vremena prošlo", govorio je kroz osmijeh na licu, a potom gestikulacijama ruku pokazao da se danas "sve podijelilo". Nije bio prvi koji nam je dao do znanja da smo tu dragi gosti.

Gospodina smo sreli u jednom od nezaobilaznih Amasrinih atrakcija, a riječ je o Cekicileri (tur. Šarmantnom) bazaru. Duž ulice gdje je smješten, prodaju se brojne rukotvorine i suveniri od drveta, koji su jedinstveni za ovu regiju. Rezbarenje drveta koje datira iz 17. vijeka je prilično zaboravljen zanat, no u Amasri se i danas nastavio, a proizvodima po pristupačnim cijenama, zanatlije ovdje ne samo da jačaju lokalnu ekonomiju, već pomažu i u očuvanju kulturno-zanatskog naslijeđa regije.

U neposrednoj blizini, neizostavna stanica je bila i pijaca sa sezonskim voćem i povrćem te ostalim proizvodima. Bez obzira što je "najprometnija" utorkom i petkom, nekoliko izloženih štandova tokom vikenda bilo je dovoljno da zadovolji naše potrebe.

Iako smo tamo zakoračili u stisci s vremenom i tek kako bi "nahranili" oči šarenilom dostupnim u ovo doba godine, bila je nemoguća misija napustiti je praznih ruku. "Krivac" za to bile su i starije gospođe koje su nas tamo dočekale i poklonile nam svaka od sebe posebnu hediju - kesicu oljuštenih oraha, teglicu domaćeg džema ili domaće japanske jabuke. Bio je to njihov način da nas ugoste.

Kad smo već kod hrane, neizostavan i veliki dio priče o Amasri zauzima ribarstvo, pa samim tim i sve što se tiče ribe.

Još od ranih jutarnjih časova, pa preko cijelog dana, možete vidjeti ljude koji su se pozicionirali uz more sa štapom za pecanje. Daleko najpopularniji su inćuni, kojih se ulovi na 500 tona godišnje, a osim njih popularni su i šarun, srdele, mol, cipal, plava riba, iverak, kao i druge vrste. Svježu ribu tokom cijelog dana možete kupiti i na lokalnim štadovima, po cijenama primjerenim za svačiji džep.

S druge strane, uživanje u vrhunskim ribljim jelima je razlog zašto brojni turisti dolaze upravo u Amasru. Uz ribu, obavezno se služi i nadaleko poznata Amasra salata, pripremljena od najsvježijih sezonskih sastojaka. Obično su to zelena salata, luk, rukola, mrkva, kiseli krastavac, rotkvica, paradajz, krastavac, i drugi.

Riblji restorani i kafići s šarenim stoljnjacima nalaze se tik uz more i nižu duž cijele obale gradića, nudeći posjetiteljima da uživaju uz hranu i piće s prekrasnim pogledom, od kojih je jedan i na glavnu plažu Amasre odakle su zalasci sunca čarobni.

Iako većina primorskih gradića opustoši van sezone, to nije slučaj i ovdje, stoga smo u potpunosti mogli uživati u svakom trenutku svog putovanja.

Amasra je bila istinsko iznenađenje. Iako je sve u njoj izgledalo nama poznato i blisko, ovaj gradić nas je podsjetio na važnu stvar - da nekada za sreću i ne treba tako puno. Sve i da jednom zaboravimo uglove njenih ulica, raspored kafića, pa čak i ljubazna lica koja su nas tamo dočekala, zasigurno ćemo pamtiti miris zadovoljstva koji je probudila u nama.

Na kraju naše priče, možemo otkriti da je ovaj turski gradić svoje ime dobio po kraljici Amastris, što na perzijskom znači "prijatelj". A zamišljajući je kao pojavu s likom ženske osobe, možemo reći da bi ova ljepotica bila dama dostojna svoga imena. Naizgled skromna, a ustvari prijateljica bogate duše i nevjerovatnog sjaja u očima.