Rijetki kreševski zanat za koji zna cijeli svijet: Potkovano jaje kao simbol zrelosti, sreće i novog života
Za Stjepanova potkovana jaja zna cijeli svijet. Izlagao ih je u mnogim zemljama i gradovima, a s obzirom na to da su originalan poklon, mnogi su ih i kupili. Potkovana jaja počeo je raditi 1980-ih godina, kako kaže, prije smrti Josipa Broza Tita.
"Kod nas je to radio moj prijatelj Franjo. Često smo se družili i ja bih došao da ga gledam kako radi. Kada je shvatio da me to zanima, počeo me obučavati. Prvo sam krojio potkovice od lima, a onda mi je on izlio nekoliko od olova. Imao je poseban kalup u kojem se olovo rastali i dobije se oblik. Uz to ide jaje izliveno betonom na kojem se sređuje. Ne smije biti prostora između potkovice i jajeta, isto kao što kad kovač potkuje svog konja potkova ne smije klepetati", kazao nam je Biletić.
Mala radionica puna je alata, ukrašenih i potkovanih jaja i svako može pronaći nešto za sebe i po svom ukusu. Ističe kako je svako jaje drugačijeg oblika pa je samim time i unikat. Neka su potkovana s jednom, a neka s dvije ili tri potkovice.
"Zaljubio sam se u taj hobi i to može raditi svako ko se naoruža strpljenjem. Jer ako pokleknete kod prvog ili drugog jajeta, onda nećete raditi ovaj posao. Ključno je strpljenje i mirna ruka. Morate imati osjećaj da previše ne potegnete ekser, a on mora biti zategnut", rekao je.
Tradicija potkovanog jajeta, simbola novog života, i potkovice kao simbola sreće stara je stotinama godina. Došla je sa pravim majstorima i rudarima koji su donijeli tehnologiju topljenja željeza i rada sa vodom, tj, topljenja željeza u vodenicama.
"Naši ljudi su preuzeli i zvali su se rupari jer su vadili željezo u rupama. Oni koji su naučili kovati bili su poznati u cijelom Osmanskom carstvu i srednjoj Evropi. Odavde su karavane gotovih proizvoda išle i na istok i na zapad, pa čak do Perzije i Indije. Počeli su praviti precizne stvari poput kliješta i brava koje ni danas mnogi majstori ne znaju otvoriti. Uz svakog majstora bili su jedan ili dva šegrta koja su mu pomagala i odatle potiče tradicija potkovanih jaja", ispričao nam je Biletić.
Da bi šegrti postali majstori morali su "ispeći zanat", a diplomski rad im je bio napraviti potkovano jaje. No, tada se potkovica nije pravila od olova, već od željeza, što je bilo mnogo teže i komplikovanije.
"Željezna potkova je mala i mora se grijati, savijati, hladiti i kaliti, te napraviti i željezne eksere. Kada uspije potkovati jaje, majstori to ocjenjuju i ako je sve kako treba, vlasnik to jaje stavi u prozor svoje radnje. Tada bi šegrti postajali majstor i mogli su se odvojiti i formirati porodicu. Djevojke bi vidjele jaje i znale da tu ima majstor za ženidbu koji može hraniti svoju porodicu i imati dobit", rekao je Biletić.
I sada kada prošetate Kreševom vidjet ćete potkovana jaja u prozorima, samo što danas, za razliku od tih doba, služe kako ukras i simbol tradicije. Biletić prodaje svoja ukrasna jaja koja mogu biti idealan poklon za svakoga. Cijene su pristupačne i kreću se od 5 do 15 KM, u zavisnosti od težine jajeta.
Ne zna se da li će njegov posao neko naslijediti, ali istakao je kako se mlađi unuk počeo interesovati za ovaj zanat, te se nada da će se ova tradicija nastaviti prenositi s koljena na koljeno.
