Granice ne postoje
1.1k

Slobodan Jotić trči protiv multiple skleroze: Pobijedit ću je bez obzira šta medicina kaže

Piše: El. B.
Slobodan Jotić
Slobodan Jotić
Slobodan Jotić iz Požarevca boluje od multiple skleroze, ali za njega izgovori i prepreke ne postoje. Ovaj hrabri i inspirativni četrdesetogodišnjak motivaciju pronalazi u svemu oko sebe, a trčanjem pomjera granice. Jučer je uspješno istrčao banjalučki polumaraton, a danas se osjeća dobro.

"Jučer su vremenski uvjeti bili teški, velika vrućina i vlažnost zraka su utjecali na to da se i najspremniji trkači osjećaju nelagodno na stazi. Ipak, to je uspješno završeno, a danas slijedi dan odmora, mada mi se i danas trči", rekao je Slobodan.

Ova teška i neizlječiva bolest Slobodanu je dijagnosticirana 2006. godine. Priča nam kako je doživio šok kada mu je ljekar to saopćio, ali je odlučio pobijediti multiplu i u tome je istrajan.

"Obećao sam da ću pobijediti tu bolest bez obzira na to šta medicina misli o njoj. Nakon te odluke motivirale su me određene životne situacije i momenti, naravno i meni dragi ljudi, porodica, prijatelji, slučajni prolaznici, novinari... Ja u svima vidim motivaciju", rekao je.

Multipla skleroza je prvenstveno bolest motorike pa je Slobodan počeo trčati iz performansa, želeći dokazati da je uspješno pobjeđuje. Tek kasnije je, kaže, saznao da je malom broju ljudi s ovom dijagnozom to pošlo za rukom.

"Nisam odmah počeo trčati. Prvo sam hodao, a kasnije sam u taj hod ubacivao dionice trčanja, da bi na kraju to preraslo u trčanje. Na početku sam trenirao četiri puta sedmično pa pet puta sedmično, a kada se maratonska trka približila na nekoliko mjeseci, onda i šest puta sedmično", objasnio je dodajući kako je nakon prvog polumaratona taj performans prerastao u ljubav.

Na početku je nailazio na različite komentare i neodobravanja. Njegova porodica bila je zabrinuta, a ljekari su mu govorili da će se na taj način njegovo zdravstveno stanje pogoršati.

"Ljudi su čak govorili da sam 'sišao s uma' pa čak i da sam poludio. Ja sam se na te komentare samo smijao, jer su mi i oni koristili kao motivaciono gorivo. Kasnije, kada sam počeo da nižem uspješno završene trke, to je preraslo u divljenje i čestitke, a i to mi je davalo još veći motiv. Današnji komentari su najčešće bodrenje da nastavim u ovom ritmu", ispričao je Slobodan.

Naš sagovornik je uvijek nasmijan, a upravo su osmijesi i njegova najveća motivacija.

"Motivira me osmijeh ljudi iz mog okruženja, ali i ljudi pored staze kada učestvujem na trkama. Poruku 'Širi ljubav' nosim na majici dok trčim. Širite ljubav i vidimo se uskoro na cilju neke nove trke", poručio je Slobodan.