Šta je o lizozimu govorio čuveni Aleksandar Fleming: Pobudit će veći interes od pencilina

Lizozim je prirodna komponenta našeg organizma s kojom se svi rađamo. Ova supstanca je po mnogo čemu jedinstvena. Najveća koncentracija lizozima je u našoj pljuvački. Poznato je da prilikom neke manje povrede (poput posjekotine, ogrebotine, opekotine) često refleksno liznemo i pljuvačkom obložimo povrijeđeno mjesto na koži te na taj način nanesemo lizozim koji oblaže sluznicu usne šupljine i grla.

Interesantno je da je lizozim otkriven nekoliko godina prije antibiotika penicilina te da ih je otkrio isti naučnik, nobelovac Aleksandar Fleming. lako je otkriven prije mnogo godina, lizozim je i danas često predmet aktivnog naučno-istraživačkog interesa. Radeći u svom laboratoriju, Fleming je primijetio da je kapljica koja je slučajno kapnula iz njegovog nosa na jednu od laboratorijskih posuda razložila infektivni materijal koji je tu bio prisutan. Zaključio je da je neka supstanca iz nosnog sekreta razgradila, odnosno "lizirala" bakterijske kolonije u tom materijalu. Tu supstancu je nazvao lizozim (od grč. "lysis" ili "liza", u prijevodu "razgradnja"). Proučavajući ovu supstancu, Fleming je izjavio: "Otkriće lizozima će jednog dana pobuditi veći interes od otkrića penicilina."

U brojnim istraživanjima dokazana su korisna djelovanja i sigurna primjena lizozima.

Lizozim je značajan faktor prirodnog imuniteta koji uništava bakterije, viruse, gljivice i to samo one štetne (dok takozvane dobre bakterije ne uništava), ne remeteći normalnu bakterijsku floru usne šupljine. Osim toga, lizozim ne dovodi do razvoja bakterijske rezistencije koja se inače može razviti nakon prekomjerne primjene antibiotika. Na ovaj način "čuvamo" antibiotike za stanja u kojima su nam zaista potrebni.

Lizozim možemo primjenjivati istovremeno s antibioticima i tako pojačati djelovanje antibiotika. Lizozim, također, na prirodan način štiti i obnavlja oštećenu sluznicu usta i grla. Oštećena sluznica povećava rizik od novih infekcija pa je zato brža regeneracija sluznice potaknuta lizozimom veoma korisna i važna u liječenju.

Prema riječima akademkinje, prof. dr Mirsade Hukić: "Za prevenciju infekcije i kontrolu infektivnih bolesti dišnog sistema, najbolje je potražiti pomoć humane fiziologije. Ljudski organizam posjeduje vrlo moćan sistem nespecifične otpornosti, koji ga brani od svih postojećih i novih mikroorganizama, bez obzira na to jesu li to virusi, bakterije, gljivice ili paraziti. Jedan od važnih segmenata tog imuniteta je produkcija lizozima. Lizozim je prirodni sastojak našeg organizma. Nalazi se u većini tjelesnih sekreta i u mnogim ćelijama sa zadatkom da spriječi prodor mikroorganizama u organizam i nastanak infekcije, a, ako do nje ipak dođe, da je kontrolira. Lizozim djeluje protiv mikroorganizama, stimulira imunološki sistem i kontrolira upalnu reakciju."