Sulejman Bašalija ima 72 godine i još uvijek uspješno vodi ture po bh. planima
Ljubav prema planinarenju kod Sulejmana se rodila još kada je kao dijete gledao planinare kako se penju stazama Treskavice. Želio je da se jednog dana baš poput njih penje i osvaja vrhove.
"Rođen sam u jednom malom selu Čestaljevu koje se nalazi na južnoj strani ispod obronaka Treskavice. Kao djeca smo stalno posmatrali te obronke. Davne 1952. godine na Treskavici je postavljena jedna mala metalna kućica, na vrhu Mala ćaba. Mi kao djeca nismo znali šta je to. Čekao sam dvije godine da provjerim šta je to na vrhu Treskavice i jedne prilike sam bez znanja svojih roditelja odlučio da sam odem do vrha da vidim šta je to. I popeo sam se", počeo je razgovor Sulejman.
Kada je otvorio vrata male metalne kućice unutra je bila stolica, peć i knjiga, pa kada je zadovoljio dječiju znatiželju odmah se vratio nazad kako roditelji ne bi saznali kakvoj opasnosti se izložio.
"Od tada sam ja imao želju da se pentram po planinama. Meni se dešavalo da kada moram da odem do Sarajeva, a ako bi bilo lijepo vrijeme da pješke krenem od kuće, prešao bih Treskavicu i spustio bih se u Trnovo da bih sačekao autobus i došao do Sarajeva. I kada sam preselio u Sarajevo na selu su mi ostale majka i sestre pa kad sam njih posjećivao najčešće sam išao pješke", kazao je Sulejman.
Iako mu je planina bila u krvi, tek odlaskom u penziju 2006. godine napokon je imao vremena da se uključi u planinare.
"Nikada nisam imao veliku želju da budem planinarski vodič, ali planinarim oduvijek. Budući da sam radio nikada nisam imao mogućnost da to ispoljim. Samo sam molio Boga da kada odem u penziju budem zdrav da to koliko-toliko mogu nadoknaditi", kaže Sulejman koji se na nagovor prijatelja prijavio na konkurs za planinarskog vodiča.
Iako se u prvi mah predomišljao, shvatio je da na taj način može naučiti dosta stvari o planini. No, vodeći turu po turu planinara ljudi su ga počeli ocjenjivati kao izuzetnog vodiča koji se dobro kreće i izuzetno dobro pamti staze.
Izvrstan vodič
"Budući da jako brzo pamtim vrhove planina, zaključili su da sam dobar poznavalac planine. Od tada su me ljudi stalno zvali da ih vodim raznim planinskim stazama. Moram priznati da mi ljudi mi odaju priznanje da sam jedan od najboljih vodiča i za zimsko i za ljetno vođenje“, kaže sedamdesetdvogodišnji Sulejman.
Do sada je Sulejman popeo skoro sve vrhove preko 2.000 metara. Na Prenju se od 11 vrhova popeo na deset, na Treskavici osam vrhva bezbroj puta. Pokorio je i Maglić, zatim skoro sve vrhove na Čvrsnici, Vranj planini. Penjao se Sulejman i na srbijanske i crnogorske planine, a u Italiji je popeo Marmoladu.
Kako kaže godine nikada ne krije, a ljudi mu obično u prvi mah i ne povjeruju da je polako ušao u osmu deceniju svog života, a kada shvate da Sulejman ipak ima 72. godine ostanu u čudu.
"Ja sam prije dvije godine osvojio vrh Mont Blanc čija je visina 4.808 m, tad sam imao 70 godina. Zbog toga ljudima ništa nije jasno jer neki koji su recimo duplo mlađi od mene nemaju kondiciju kao ja“, kaže Sulejman koji često ima priliku da vodi i školske ture po bh. planinama.
Ono što ga je kao vodiča začudilo je da djeca uopće nemaju dobru kondiciju.
"Odredio sam najlakšu destinaciju. Djeca su odmah na prvom usponu zablokirala i morao sam praviti česte odmore i jedva sam ih izveo do vrha. Jednog dječaka smo čak morali nositi kada smo se spuštali“, kaže Sulejma i dodaje kako je to zabrinjavajuće za mlade ljude.
Krivac za njegovu dugovječnost, dobro zdravlje i još bolju kodiciju krivi odrastanje na selu i zdravoj domaćoj hrani.
"Mi smo stalno bili u prirodi i stalno smo jurcali po livadama, zimi bi se po cijeli dan sankali, bili stalno u pokretu. Onda je i hrana bila zdravija. Prosta ishrana, mliječni proizvodi, povrće iz vrtova. Živjelo seu potpuno čistoj sredini. Ječmeni hljeb se pravio. Nama kao djeci bi to dosadilo, ali sada shvatam da smo mi jeli potpuno zdravu hranu“, rekao je Sulejman.
Savjeti za buduće planinare
Zbog toga Sulejman još uvijek osjeća da može penjati vrhove i do 4.000 metara.
„Žao mi je što nisam popeo još Komove, to bi mi bila želja. Crna Gora ima fantastične vrhove“, ističe Sulejman.
Za kraj našeg razgovora Sulejman je dao nekoliko savjeta šta trebate ponijeti na planinu, a najbitnije od svega je imati dobru opremu.
“Najvažnije su vam cipele koje trebaju biti lagane, nepromočive i sa dobrom šarom, ostala odjeća pantalone, jakne, majice i kape moraju biti dry plus. Dakle, nepropustive i koje čuvaju toplotu. I uvijek trebate imati odjeću za presvući. Kapu koja štiti glavu od hladnoće i tri para rukavica, tanje, deblje i najdeblje“, kazao je Sulejman i dodao kako je od hrane najbolje nositi sendviče i dosta vode.
Najbitnije je da se ne opteretite hranom i da sa sobom uvijek nosite sjemenke i suho voće, jer kako je kazao Sulejman on je sve vrhove popeo bez doručka.
