Turistički radnici u Mostaru: Bez zarade od 200 KM po danu tokom ljeta, teško je preživjeti zimu
Kad prođe ljeto i prva jesen, a hercegovačke vrućine zamijeni hladni sjeverni vjetar ili duge mostarske kiše, promet u kasama radnji u Starom gradu bude i deset puta manji nego za dobra dana u sezoni.
U jednom klasičnom vansezonskom danu, hodamo Starim gradom sa Adnanom Pandurem, mladićem koji već dvanaest godina povremeno radi kao trgovac u nekoj od suvenirnica ili zanatskih radnji. Njegova porodica nekad je imala bakrorezačku zanatsku radnju, ali nje već odavno više nema. Troškovi su premašivali sve granice, a najezda jeftine uvozne robe dobijala je bitku protiv starih zanata. Adnan je kasnije krenuo raditi kao trgovac u drugim radnjama, zaljubljen u kolorit mostarske čaršije, prisiljen zarađivati za život.
Teška finansijska pozicija
Prisiljeni su i drugi, govori nam dok pokazuje na radnje koje su zatvorene u ovim decembarskim danima. Bar polovina radnji ne rade van sezone, jednostavno im se ne isplati ili je bar takva procijena vlasnika.
"Ovdje je poznat nepisani zakon, da radnja u toku ljetne sezone mora imati čistu zaradu od 200 KM po danu, da bi čovjek od toga mogao živjeti cijele godine. To je jako teško kad se zna da je ona prava sezona jako kratka i mali je broj onih koji rade zaista dobro" govori nam Pandur, naglašavajući da je najveći trošak zakupnina.
Manje od 10 posto radnji rade u privatnim, vlastitim objektima, obično su u iznajmljenim prostorima čiji su vlasnici Grad Mostar, Islamska zajednica ili Srpska pravoslavna crkva. U značajno povoljnijem su položaju oni koji iznajmljuju od gradskih vlasti jer cijena kvadratnog metra je i do tri puta jeftinija.
Finansijska pozicija svakog od ovih turističkih radnika je u startu negativna, jer obaveze državi za minimalno dva radnika, zakupninu i režije mjesečno iznose otprilike 2000 KM. Kad uz to uračunate i barem minimalne plate dobijete iznos koji je skoro nemoguće zaraditi u zimskim mjesecima.
Organizirane ture nisu najbolji kupci
"Trgovci ovako van sezone najmanje zarade od organiziranih tura, oni pa skoro i da ništa ne kupe. Slučajni gosti koji dolaze na vikend u Mostar s porodicom, željni stvarnih i drugačijih turističkih ponuda, obično naprave dobar posao i odriješe kesu. Od njih se živi zimi", govori nam Adnan, spominjući činjenicu da je u Starom gradu sve manje zanatlija, starih zanata i izvornih suvenira.
Sada dominiraju slikarski ateljeji i suvenirnice koje prodaju robu koja nije mnogo drugačija od one koju možete kupiti bilo gdje po svijetu.
"Neki magnet koji kupite u Cannesu sa motivom Azurne obale, isti je kao onaj koji kupujete ovdje sa motivom Starog mosta. Vjerujem da je napravljen u istoj fabrici. Ovdje košta 1 euro, a tamo je tri puta skuplji. Zapravo kod nas su svi bili prisiljeni da se krenu baviti i trgovinom jefitinijih suvenira iz uvoza jer država nije zaštitila zanate. Jedno je posljedica drugog. Otud i oni problemi u prošlim godinama sa fiskalizacijom. Obrtničke radnje i stari zanati se ne smiju baviti trgovinom po zakonu, ali su na to bili prisiljeni", kaže Adnan.
Osim sistematičnijeg pristupa države ovoj problematici, još je dosta onog što bi se dalo uraditi. Suvenirnice kao takve nisu predviđene zakonom, sve se podvodi pod klasičnu trgovačku djelatnost. U Mostaru se kao ideal oko brige za stare zanate uzima Sarajevo i uslovi koje radnje na Baščaršiji imaju.
"Osjetno je da je u posljednje vrijeme većina poslovnih inicijativa otišla u pravcu otvaranja smještajnih kapaciteta, dok je manje onih koji se bave turizmom na ovaj način. Vjerovatno je poslovna logika da se više isplati investirati u stambeni prostor koji za početak izdajete preko nekog od sve popularnijih online servisa, nego da čekate nekog turistu koji možda neće niti ući u vašu radnju", govori nam Pandur navodeći primjere njegovih poznanika koji su se usmjerili u tom poslovnom pravcu.
Problemi treće vrste
Zadnjih godina poseban problem za sve su bili prosjaci i džeparoši, za koje niko nije našao rješenje. Policija obično maloljetnike kad privede, ne može zadržati, a institucije sistema nisu dovoljno snažne da ih zbrinu. Njih i po hladnim zimskim danima možete vidjeti na mostarskim ulicama.
Ipak, uvijek ima neka nada na obzorju, za mostarske turističke radnike je to skoro otvaranje obnovljenog hotela Ruža, koji bi mogao u neposrednu blizinu njihovih radnji dovoditi hiljade novi turista posebno iz jačeg kupovnog razreda.
Do nekih boljih, možda i toplijih dana ostavljamo Stari gradu u onoj svojoj ljepoti koju mu niti nedostatak sistemske brige i vizije razvoja ne može oduzeti. Narod se snalazio ranije, snalazit će se i dalje.
