Tokom vremena hamam je više puta bio oštećen požarima i poplavama, da bi 1889. godine bio srušen i dvije godine kasnije na tom mjestu bilo izgrađeno novo moderno kupatilo koje je projektovao arhitekt Josip Vancaš.
To je objekat koji mi danas poznajemo, a njegova veoma važna karakteristika je pseudo-maurski stil koji je arhitekt upotrijebio u dizajniranju, kako detalja enterijera tako i fasade. Ovim se vidi njegovo nastojanje da funkciju objekta, koji je na ove prostore došao sa istoka, poveže sa arhitektonskim izražajem. Objekat se sastoji od spratnog centralnog bloka kvadratnog oblika i dva bočna prizemna krila pravougaonog oblika. Na prizemnoj etaži su bile smještene sve prostorije za kupanje. U vrijeme kada je izgrađen, hamam je bio veoma napredan i moderan, i to ne samo u dizajnu i arhitektonskom stilu već i u raznolikosti sadržaja koje je pružao, a i u samoj prostornoj organizaciji.
Neadekvatnom rekonstrukcijom u prošlosti ornamentacija fasade je izgubljena, a nažalost ne postoje ni nacrti originalne fasade. Ali iste godine kada i hamam, Josip Vancaš projektuje još jedan objekat u pseudo-maurskom stilu, Ajas pašin dvor (hotel Central) čija ornamentacije fasade je očuvana u izvornom obliku. Na oba objekta arhitekt koristi sličnu kompoziciju fasade, pa postoji i velika vjerovatnoća da je na oba objekta koristio i istu floralnu i folijarnu ornamentaciju.
"Svjedoci smo da je grad Sarajevo iz više razloga izgubio svoj prepoznatljiv identitet, pa čak i neke višestoljetne tradicije. Postavlja se pitanje da li revitalizacija jednog objekta visoke historijske i arhitektonske vrijednosti, koji u isto vrijeme svojom funkcijom predstavlja veoma bitnu tradiciju, se može razmatrati kao jedan način vraćanja identiteta. Grad bi dobio nazad jedan stari zaboravljeni dio svoje historije, a uspomene mnogih ljudi bi bile revitalizirane. Veoma objektivno mogu tvrditi da je tokom vremena ovaj objekat bio nepravedno zanemarivan. Generacije sarajlija su namjenu ovog objekta mogli znati samo po jednostavnom natpisu 'Gradsko kupatilo', on je vremenom postao nevidljiv, a svima se nalazio pred očima. Tokom svih tih godina, nekad veoma njegovana tradicija hamama i kupanja, postala je zaboravljena, iako je u BiH, kao dijelu bivšeg Otomanskog carstva, bila veoma jaka među svim građanima, bez obzira na njihovu religiju ili spol", kaže Anida Krečo-Mujanović, autorica fotografija Isa begovog hamama koje možete pogledati u fotogaleriji.
"S obzirom na to da je ovaj objekat već duži niz godina zaokupljao moju pažnju, te sam isti obradila i u svom diplomskom radu, smatrala sam da bi foto-dokumentovanje njegove obnove bilo od velike važnosti, kako za struku tako i za ljude koji su nekad posjećivali ovaj hamam. Dobila sam priliku da i drugima pokažem vrijednost ovog objekta, da ga napokon vide i da se prisjete zaboravljene tradicije. Tokom dvije godine rekonstrukcije, ja sam 65 puta fotografisala napredak radova, nastalo je preko 3500 fotografija, a jednim njihovim dijelom sam nastojala vjerodostojno prikazati projekt i tok rekonstrukcije", kaže autorica Anida Krečo-Mujanović o izložbi svojih fotograija.
Fotografije u većoj rezoluciji možete pogledati ovdje.
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
