Mount Everest je sa 8.848 metara najviši vrh na svijetu, a prvi pokušaji uspona na ovu planinu datiraju još iz 1922. godine.
Prvi uspješan uspon do vrha planine zabilježen je 1953. godine, a Edmund Hillary i Teinzing Norgay su prvi koji su vidjeli svijet s vrha Everesta. Mnoštvo ljudi je pohodilo planinu nakon njih, a devedesetih ona postaje jedna od glavnih destinacija za sve planinare svijeta. Nešto kasnije je na godišnjem nivou na planini bilo 150.000 ljudi.
Planinari koji prvi put posjete planinu ostaju šokirani prizorom smeća i starih šatora kojih je mnogo na dnu planine. Oni koji provode dosta vremena u okolici Everesta kažu kako posjetitelji ne ostavljaju smeće na vrhu, nego ga gurnu prema dnu jer nemaju energije da ga nose sa sobom nazad.
Smeće se zatim nakuplja u podnožju planine. U planini također postoje prirodne rupe koje su pune smeća, od plastike, aluminija, konzervi i staklenih flaša do papira i sličnih otpadaka.
Još jedan veliki problem jesu ljudske fekalije koje se odbacuju u rupe planina, a koje stignu do dna planine s lavinama. Procjenjuje se da na godišnjem nivou na planini ostane blizu 5.400 kilograma ljudskog izmeta, jer svi koji posjete planinu imaju probavnih problema zato što konzumiraju vodu koja nije sasvim filtrirana od smeća.
Međutim, planinu na godišnjem nivou čisti nekoliko stotina volontera koji na Everest dolaze samo radi čišćenja smeća, a nekoliko organizacija se želi uključiti u čišćenje te planiraju otvoriti centre za čišćenje u blizini planine.