"Sve donedavno sam se smatrala prilično kosmopolitskom osobom, ali moje police su pričale drugačiju priču. Osim nekoliko indijskih te jedne neobične australske i južnoafričke knjige, na mojim policama nalazili su se samo britanski i američki naslovi", rekla je Morgan objašnjavajući odakle joj ideja za projekt.
Shvatila je da čita uglavnom knjige sa engleskog govornog područja i odlučila se za promjene.
Početkom 2012. upustila se u literarnu avanturu. Cilj je bio pročitati po jednu knjigu iz svake zemlje svijeta, članice UN. Tim zemljama je dodala još nekoliko zemalja i konačni rezultat bio je 196 zemalja.
Pomoć je zatražila na blogu A Year of Reading the World od čitatelja iz cijelog svijeta, a odziv je bio nevjerovata. Neki su nudili konkretne, reprezentativne naslove iz svojih zemalja, dok su drugi nudili pomoć u istraživanju i prijevodu. Ipak, ni uz toliku pomoć nije bilo lako pronaći naslove prevedene na engleski jezik.
Najveći problem bila su djela pisaca iz manjih država, poput Sao Tome i Principe. U ovom slučaju su volonteri iz Evrope i SAD-a preveli roman književnice Olinde Beja kako bi ga Morgan mogla pročitati.
Problem je bio i sa Maršalovim Otocima i Nigerom, gdje priče uglavnom prenose lokalni naratori, te ih je lakše čuti nego pročitati.
Ipak, Morgan je uspjela u svojoj zamisli, a pored toga što je ostvarila kontakt sa brojnim ljubiteljima književnosti iz čitavog svijeta, naučila je i dosta o državama iz kojih je čitala knjige.
Trenutno radi na drugom poglavlju svoje knjige "Čitanje svijeta: Razglednice sa moje police".
Nataša Bekvalac nakon smrti Miodraga Kostića podijelila pjesmu koju mu je posvetila: Njena velika ljubav
