Sve o vitiligu
71

Bolest bijelih mrlja: Osim estetskog problema predstavlja i veliki izvor stresa

E. Sk.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Stres nije uzrok, ali je najčešći okidač za razvoj različitih kožnih bolesti pa tako i vitiliga odnosno bolesti bijelih mrlja.

Ova kožna bolest specifična je po bijelim mrljama na raznim dijelovima tijela, a osim estetskog problema predstavlja i veliki izvor stresa za oboljelu osobu. O tome šta uzrokuje ovu bolest, kako se liječi i koje su posljedice razgovarali smo s Tamarom Jovović, specijalisticom dermatovenerologije.

Kako nam je kazala, vitiligo može početi na bilo kojem mjestu na tijelu, ali najčešće počinje na prstima, dorzumima šaka i licu.

"Ovo oboljenje obuhvata od 0,5 do 1 posto ukupne populacije i može se pojaviti od ranog djetinjstva pa do starije odrasle dobi, mada se najčešće javlja do dvadesete godine. Epidemiološka istraživanja su pokazala da od 1/4 do 1/3 bolesnika ima članove uže porodice oboljele od vitiliga", kaže Jovović.

Glavna klinička podjela vitiliga je na lokalizirani i generalizirani oblik. Lokalizirani se pojavljuje kao samo jedna ili više mrlja na jednom dijelu kože ili sluznice, pojašnjava dermatologinja Jovović, dok je generalizirani akrofacijalni, zahvata lice te krajeve ekstremiteta, stopala i šake. Ovaj oblik vitiliga je, dodaje, najčešći.

"Čak 90 posto slučajeva ima akrofacijalni oblik vitiliga i prošireni, koji se manifestira obostranim, simetričnim depigmentacijama, najčešće na licu, vratu, trupu, laktovima, šakama, oko skočnih zglobova te na stopalima. U samo sedam posto slučajeva dolazi do pojave univerzalnog oblika koji zahvata osamdeset posto površine kože", govori Jovović.

U nastanku ove bolesti, ističe naša sagovornica, učestvuje više faktora, od kojih su neki genetski, a neki uslovljeni stilom života i okruženjem.

"Još uvijek nije određen tačan uzrok nastanka vitiliga, ali smatra se da postoji genetska predispozicija koja bude potaknuta različitim faktorima od kojih izdvajamo fizičku traumu, opekotine od sunca, emocionalni stres, bolest i trudnoću. Generalizirani oblik vitiliga često je povezan s različitim autoimunim oboljenjima, najčešće s autoimunim tireoiditisom i to naročito kod djece. Osim tireoiditisa, kod pacijenata s vitiligom dokazana je povezanost i s drugim oboljenjima kao što su perniciozna anemija, Adisonova bolest, Lupus erythematosus, psorijaza...", pojašnjava Jovović.

Tamara Jovović
Tamara Jovović

Nažalost, kako je kazala, ne postoji univerzalni lijek za vitiligo, a terapija se svodi na zaustavljanje daljnjeg širenja i djelimičnu repigmentaciju.

"Pacijenti imaju različite odogovore na terapiju, što ovisi o tipu vitiliga, godištu pacijenta, lokaciji te motivaciji za terapiju. U terapiji se koriste kortikosteroidi, topikalni calcineurin inhibitori, fototerapija (UVB lampe, PUVA) te kozmetske kamuflaže repigmentacijom i depigmentacijom. Kod pacijenata kod kojih se izazove repigmentacija terapijom, moguća je stalna pigmentacija u 40 posto slučajeva", govori Jovović.

Pretjerano i neadekvatno izlaganje suncu, dodaje, može dovesti do opekotina i malignih promjena na koži, zbog čega se oboljelima preporučuje da depigmentirane regije zaštite najvećim zaštitnim UV faktorom tokom ljeta.

"S obzirom na povezanost vitiliga s drugim autoimunim bolestima, važno je ispitati pacijenta na druge autoimune bolesti, naročito upalu štitne žlijezde, te shodno tome tretirati i liječiti udružena autoimuna oboljenja", ističe Jovović.

Na koncu konstatuje da pacijenti ne bi smjeli bez pregleda i konsultacije s dermatologom uključivati terapiju za vitiligo, jer neadekvatna terapija i topikalni pripravci mogu dovesti do komplikacija ili širenja depigmentiranih mrlja.

"Naročito bih naglasila da su osobe s vitiligom osjetljive na sve fizičke traume, u smislu širenja i nastanka novih depigmentacija, što uključuje i različite estetske i kozmetičke tretmane, od kojih naročito izdvajam microneedling, aplikaciju iglom mezoterapijskih koktela, hijaluronskih filera i botulinum toksina kao najčešćih estetskih tretmana te je sve zahvate potrebno raditi nakon pregleda i pod nadzorom specijaliste dermatovenerologije", apelira Jovović.

Vezani članci