Ovaj med se dobija iz nektara cvijeta biljke Leptospermum scoparium, također poznate kao manuka, a koja raste samo na Novom Zelandu. Mānuka je zapravo maorska riječ.
"Sama biljka je vrlo rijetka. Teško ju je ubrati jer je cvijet otvoren samo 12 dana, a ponekad moramo koristiti helikoptere da prikupimo ovaj med", kazao je John Rawcliffe iz udruge "Mānuka Factor Honey" za Business Insider.
Iako se grmovi manuka biljke mogu naći i u Australiji, Novi Zeland čini gotovo svu svjetsku proizvodnju, s izvozom u vrijednosti od 300 miliona novozelandskih dolara (204 miliona dolara), a očekuje se da će porasti na 800 miliona američkih dolara do kraja 2028. godine.
Do spoznaje o blagotvornom djelovanju Manuka meda na ljudski organizam i zdravlje došao je 1981. godine Dr. Peter Molan.
Dr. Molan, profesor biokemije na Sveučilištu Waikato, potvrdio je da određene količine manuka meda sadrže nevjerojatne, prirodno prisutne spojeve, koji su stabilni i pri izloženosti visokoj temperaturi ili svjetlosti, a koji nisu pronađeni nigdje drugdje osim u Manuka medu.
Manuka med vrsta je meda s najjačim protuupalnim djelovanjem. Pokazao je iznenađujuće rezultate u kliničkim ispitivanjima, a upotrebljava se, između ostalog, i kod kožnih čireva i opeklina trećeg stupnja. Također je izvrstan za tegobe dišnih puteva.
Tegla od 250 grama ovog meda u našoj zemlji košta između 55 i 75 KM.
