Kako pojava rizikofaktora u djetinjstvu može biti znak za pretilost u odrasloj dobi

U djetinjstvu je 82 posto ispitanika imalo normalnu težinu, 11 posto je bilo prekomjerno teško, pet posto je bilo pretilo, a dva posto teško pretilo. Dvadesetak godina kasnije, 41 posto je imalo normalnu težinu, 32 posto je bilo prekomjerno teško, 15 posto je bilo pretilo, a 12 posto teško gojazno, pokazali su nalazi.

Stopa gojaznosti bila je veća među Amerikancima nego kod učesnika drugih nacija, navodi se u studiji koju su vodili istraživači iz Cincinnatija, piše Health24.

Teška gojaznost definirana je indeksom tjelesne mase (BMI) od 35 ili više. U studiji su oni koji su kao djeca bili teško pretili imali najveći rizik od ozbiljne pretilosti kao odrasli. No, istraživači su primijetili da je više od jedne trećine odraslih osoba s teškom pretilošću imalo normalnu težinu u djetinjstvu.

"Rizik od teške gojaznosti u odrasloj dobi bio je znatno veći kod djevojčica nego kod dječaka, kod sudionika pripadnika crne rase u odnosu na pripadnike bijele rase, kao i za one s nižim nivoom obrazovanja. Rana prevencija i liječenje su od presudnog značaja, jer ozbiljna pretilost odraslih osoba ima štetne zdravstvene ishode, poput dijabetesa i srčanih bolesti. I nažalost, teška gojaznost je rijetko reverzibilna", izjavila je voditeljica studije Jessica Woo.

Istraživači su napravili i skalu koju ljekari mogu koristiti za procjenu opasnosti za dijete da bude pretilo u odrasloj dobi. Naprimjer, petogodišnja djevojčica bijele rase s pretilošću ima rizik od 60 posto da bude teško pretila do 35. godine, a 80 posto ima vjerovatnoću da će biti ozbiljno pretila do 45. godine.

Studija je objavljena online u stručnom listu International Journal of Obesity.