Kako razlikovati postporođajnu tugu od depresije i kada potražiti stručnu pomoć
Dolazak novog člana porodice predstavlja veliku promjenu za majku, ali i ostale članove, donosi izazove te potrebe roditelja, a nerijetko i ostalih članova bliže porodice, stavlja u drugi plan u odnosu na bebine potrebe i zahtijeva vrijeme za prilagođavanje. Zbog toga je baby blues ili postporođajna tuga uobičajena kod većine žena. Međutim, ukoliko simptomi traju duže od mjesec i žena ne uspijeva da se prilagodi novonastalom ritmu, ulozi i obavezama, najvjerovatnije se radi o postporođajnoj depresiji.
"Prvi simptomi postporođajne depresije se mogu javiti i do dva mjeseca nakon poroda. Naravno, teško je odrediti tačnu vremensku granicu te su ključni podrška i osjetljivost za promjene u raspoloženju i ponašanju", rekla je psihologinja i psihoterapeutkinja Senka Čimpo.
Od postporođajne tuge do depresije
Ona naglašava da je poteškoće i poremećaje nastale nakon porođaja važno razlikovati u odnosu na njihov intenzitet i trajanje.
"Većina žena iskusi postporođajnu tugu poznatu i kao baby blues koja se javlja obično tri dana nakon poroda, odnosno nakon što prođe period najintenzivnijeg stresa. Ovakav osjećaj tuge, umora i razdražljivosti je uzrokovan hormonalnim disbalansom tokom trudnoće i poroda. Koliko god lijep, ovaj period donosi i puno stresa, nesigurnosti, promjena i prilagođavanja. Onda kada postporođajna tuga traje više od mjesec, umanji interes majke za dijete, njenu motivaciju i kapacitete da o djetetu brine, odnosno poremeti funkcionalnost, govorimo o postporođajnoj depresiji", pojasnila je Čimpo u razgovoru za Klix.ba.
Postporođajna depresija se javlja kod 10-15 posto žena, a uzrokovana je prvenstveno hormonalnim disbalansom tokom trudnoće i porođaja, što otežava snalaženje u novoj ulozi. Vjerovatnoću za postporođajnu depresiju dodatno povećava izostanak podrške partnera i ostalih članova porodice, niži socioekonomski status, kao i druge mentalne poteškoće i poremećaji.
"Postporođajna depresija se najčešće javlja nakon rođenja prvog djeteta s obzirom na to da je tada i nivo stresa i promjena najveći, ali se može javiti i nakon rođenja drugog ili bilo kojeg djeteta. Majke koje su imale postporođajnu depresiju nakon rođenja prvog djeteta imaju veću šansu da se suoče s ovim poremećajem i nakon narednih poroda", rekla je.
Potražite pomoć stručnjaka
S obzirom na to da se radi o periodu značajnih promjena za cijelu porodicu naša sagovornica kaže da je ponekad teško prepoznati kada se radi o nužnoj i uobičajenoj rutini, dinamici (ne)spavanja i ostalim segmentima funkcionisanja u odnosu na gubitak motivacije, osjećaja kompetentnosti i nezadovoljstva majke. Pojašnjava nam da pomoć stručnjaka treba potražiti kada ovi simptomi traju duže od mjesec ili se njihov intenzitet povećava.
"U svakom slučaju je bolje zatražiti konsultaciju nego zanemariti eventualne ili stvarne simptome. Za neke majke će biti dovoljan psihoterapijski tretman, dok je u određenom broju slučajeva neophodno uključivanje ljekara i medikamentozne terapije. Ne postoji tačno određeno trajanje tretmana, ono zavisi od dužine i intenziteta simptoma i različitih okolinskih faktora i može trajati i do godinu", rekla je.
Da bismo pomogli ženi koja se suočava s postporođajnom depresijom, ključni su razumijevanje poteškoća s kojima se majka suočava i podrška u brizi o djetetu.
"Visoka očekivanja, nastojanja i pritisci da bude savršena majka, da idealno brine o djetetu, posveti se sebi i svom izgledu, odnosu s partnerom, pretpostavka okoline da je majčinstvo uživanje bez teških trenutaka predstavljaju prevelik i nerealan izazov. Protuteža tome moraju biti podrška, saznanje da nisu same, da se to ne dešava samo njima, da ne rade nešto pogrešno ili su nekompetentne i neadekvatne u svojoj majčinskoj ulozi. Podrška i uključivanje partnera i ostalih članova porodice i bliže okoline je značajno u prevenciji postporođajne depresije, a pogotovo onda kada se majka s njom već suočava. Značaj podrške je utoliko veći što su simptomi dugotrajniji i intenzivniji, kako bi se osiguralo dovoljno brige i sugurnosti za dijete i majku tokom tretmana", naglasila je.
Ukoliko majka koja se suočava s postporođajnom depresijom ima adekvatnu stručnu pomoć, onda posptporođajna depresija ne predstavlja opasnost za dijete.
"Majka se tokom tretmana stabilizuje i onda kada može uživati u majčinstvu i posvetiti se djetetu, ali i svojim ostalim značajnim ulogama i interesima, tretman je završen", pojasnila je Čimpo.
U manjem broju, kod otprilike četiri od 1.000 žena, javlja se postporođajna psihoza koja predstavlja ozbiljan psihički poremećaj, predstavlja značajnu opasnost za majku, a nekada i dijete i zahtijeva uključivanje ljekara kao i cijelog tima stručnjaka. I u tom slučaju su ključni prepoznavanje riziko faktora kao što su prethodne mentalne poteškoće i poremećaji, ali i promjene u raspoloženju, ponašanju i funkcionisanju.
