Lejla Šebić za Klix.ba: Plakali smo od sreće zbog pobjede BiH u SAD-u

Kao djevojčica bavila sam se ritmičkom gimnastikom i ostvarila značajne rezultate na međunarodnim takmičenjima. Međutim, karijera u ritmičkoj gimnastici rano završava, sa 20 godina, a u meni je ostala želja i takmičarski duh. Uvijek sam se voljela takmičiti i učestvovala sam u uličnim trkama poput Vivicitte i skijaškim takmičenjima. Volim taj adrenalin i to me čini poletnom i razdraganom. Pošto sam dugo u fitnessu, radim kao personalni trener aerobika i pratim sve stranice u vezi s tim, vidjela sam ta fitness takmičenja koja su nova u svijetu bodybuildinga. To je jedna light verzija bodybuildinga. Kada kažem da sam se takmičila u bodybuildingu ljudi često pomisle na bodybuilderice koje imaju izuzetno jaku definiciju mišiča i hipertrofiju mišića. Ovo je najblaža kategorija gdje se traži jedno fino sportsko izdefinisano tijelo, ali ne mišićma hipertrofija. Meni se ta kategorija izuzetno svidjela jer propagira ženstvenost i ljepotu ženskog tijela, lijepo držanje, lijepo hodanje i poziranje.

Pobijedili ste u kategoriji 35+. Koliko je teško ženi da održi figuru u zrelim godinama nakon što postane majka i njeno tijelo doživi promjene?

Titula Miss bikini u toj kategoriji je mnogo značajnija jer se podrazumijeva da sa 20 godina izgledate lijepo i mladost je na vašoj strani. Međutim, već kada žena rodi dijete njeno tijelo se transformiše i nije isto kao kod mlade djevojke. Ja sam majka, imama dječaka od 11 godina. Takmičiti se u toj kategoriji znači da, i pored poroda i svega kroz šta je tijelo prošlo, izgledate dobro i u formi ste zahvaljujući redovnim treninzima.

Takmičili ste se u Natural bodybuilding federaciji u kojoj je zabranjeno korištenje steroida i drugih sredstava. Zbog čega ste se odlučili za ovu kategoriju?

Profesorica ste, majka i personalni trener. Kako stignete uskladiti sve obaveze?

Stignem sve jer je moj sav posao vezan za sport, a u sve je protkana moja velika ljubav prema svemu što radim. Sve te funkcije se nadopunjavaju i uloga majke koja jednog dječaka odgaja u sportskom duhu. On se bavi košarkom, kapiten je svog tima i u potpunosti razumije sve što je vezano za sport. Naši godišnji odmori i praznike su uvijek zajedničke sportske pripreme. Naučila sam ga skijati, rošlati, voziti bicikl i sve one aktivnosti koje kao profesor sporta učim studente.

Nikakvim sredstvima ne bih ugrozila svoje zdravlje, a ta sredstva ga itekako ugroze. Ja sam prije svega profesor na fakultetu i majka. Kakav bih onda ja primjer pružila studentima i dječaku kada bih ih koristila

Kako izgleda jedan dan Lejle Šebić?

Ranoranilac sam. Ustajem rano tako da imam dan pred sobom i sve stignem. Jutro počinjem treningom, zatim idem na fakultet i navečer imam ili personalne treninge ili časove aerobika. Liježem rano, oko pola 10, jer mislim da je taj san najbolje sredstvo oporavka koje omogućava kvalitetan razvoj muskulature i oporavka organizma za nove radne pobjede.

Vodim računa o prehrani. Volim da se hranim zdravo i u mojim obrocima najviše dominiraju voće, povrće i proteini. Ne koristim puno masnoća, slatkiše i mliječne proizvode koristim u manjim količinama. Tokom priprema ishrana je potpuno drugačija i reducirana, te je teško trenirati u tim uvjetima, ali tu ipak jačamo volju i karakter. Tako na takmičenju dobijete vretenasti izgled mišića i tada sam obično mršavija 5-6 kilograma nego što je to slučaj van takmičarske sezone.

Da li je bilo trenutaka kada se poželjeli odustati?

U samom početku kada sam se odlučila prijaviti na takmičenje koje je bilo u Mostaru, Balkansko prvenstvo, u nekim trenucima sam malo i sumnjala i željela odustati jer mi je bilo teško proći kroz pripremu i taj način ishrane i teške treninge. Ali, imala sam maksimalnu podršku svog momka Amira koji mi je pomagao u treninzima i on me bodrio do samog kraja i nije dao da odustanem. Sama pobjeda u Mostaru otvorila mi je dalje vrata za Evropsko prvenstvo u Španiji i kasnije Svjetsko prvenstvo u Las Vegasu. Prije toga dugo sam sanjala da se takmičim. Bavila sam se i klasičnim baletom i umjetničkim klizanjem.

Kako studenti reaguju nakon Vaše pobjede?

Dobijam čestitke od studenata i izljeve poštovanja. Mislim da je to dodatni motiv za sve studente da jedan profesor na fakultetu bude u dobroj formi i da ih to motiviše da i oni sutra budu primjer djeci koju će trenirati i predavati im u školama kako bi i ta djeca živjela zdravo i vježbala redovno kako bi naša nacija bila generalno zdravija. U sportu leži zdravlje nacije i ako probudimo svijest o važnosti vježbanja kod djece, ako ih motiviramo kroz lični primjer, svakako ćemo smanjiti bolesti i nacija će nam biti zdrava, produktivna i brže i bolje ćemo napredovati.

Volim otići na salsu ponedjeljkom u Slogu, otići u kino i čitati knjige. Čitam psihološke knjige koje mi jačaju psihu i samim time postajem jača i spremnija za takmičenje. Uživam u skijanju i nadam se da ćemo ove godine imati snijega, a ljeti uživam u plivanju.

Kakvi su vam planovi u skorijoj budućnosti?

Prvo ću se dobro odmoriti jer sam tri mjeseca zaredom bila u strogom režimu ishrane zbog takmičenja. Odmarat ću do Nove godine, opustiti i uživati, a onda ću krenuti s malo jačim pripremama kako bih na proljeće izašla na takmičenja u regiji jer su me zvali prijatelji iz Srbije i Slovenije da se pojavim kao specijalni gost i to će mi biti velika čast. Pored toga, završavam još jednu univerzitetsku knjigu namijenjenu studentima i tome moram posvetiti pažnje kao i svojoj akademskoj karijeri. Ostalo mi je da završim još neke korake kako bih došla do zvanja redovnog profesora. Nakon sportske karijere želja mi je usmjeriti svoje aktivnosti ka razvoju Fakulteta sporta u Sarajevu i napredovanju na fakultetu.