Zdravlje
131

Misofonija: Britanski naučnici otkrili zbog čega vas iritira zvuk žvakanja

Klix.ba
Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija
Misofonija (sindrom selektivne osjetljivosti na zvuk) je stanje u kojem određeni zvukovi u toj mjeri izluđuju ljude da u njima izazivaju bijes, iritaciju, gađenje ili, u ekstremnim slučajevima, nasilje.

Stanje poznato kao misofonija mnogo je kompleksnije od jednostavne "mržnje prema zvukovima". Zvuk koji izaziva rekaciju varira od osobe do osobe, a oni koji pate osjećaju se kao da ih je neko udario u trbuh ili da ih je više puta ubola pčela.

Britanski naučnici su otkrili da ovo stanje ima stvarnu biološku osnovu i da je ono mnogo više od razdražljivosti. Skeniranje mozga pokazalo je da ljudi kojima je zvuk žvakanja, disanja ili drugih zvukova nepodnošljiv imaju anomaliju na mozgu.

Istraživači s Univerziteta Newcastle su kod ljudi koji pate od misofonije pronašli razliku u frontalnom režnju, što sugerira da je ovo stanje, prema kojem su medicinski radnici u prošlosti bili skeptični, zaista stvarno.

Također su otkrili da osobe koje pate od misofonije doživljavaju ubrzan rad srca i znoje se kada čuju zvukove koji ih iritiraju.

Autori studije navode da je razlog "mehanizam za emocionalnu kontrolu" koji uzrokuje da njihov mozak ubaci u petu brzinu kada čuju iritirajuće zvukove.

"Ova studija pokazuje kritične promjene na mozgu koje su dokaz da je misofonija pravi poremećaj", rekao je dr. Sukhbinder Kumar s Instituta za neuronauku Univerziteta u Newcastleu.

Profesor kognitivne psihologije na Univerzitetu u Newcastelu Tim Griffiths izrazio je nadu da će ova studija pomoći osobama s ovim poremećajem.

Olana Tansley-Hancock iz Ashforda u Kentu ispričala je da je imala osam godina kada su joj porodični ručkovi postali nepodnošljivi.

"Zvukovi koje su pravli članovi moje porodice tokom jela natjerali su me da idem jesti u svojoj sobi. Mogu to opisati jedino kao osjećaj da želim nekoga ošamariti", rekla je Olana.

Osobe koje imaju misofoniju pokrete gledaju krajičkom oka, a izljevi ljutnje mogu dolaziti i vizualnom stimulacijom, poput repetitivnih pokreta nogama, tijelom ili vrpoljenjem. Postoji nekoliko tretmana za ovaj poremaćaj, ali lijeka nema.