Stanje poznato kao misofonija mnogo je kompleksnije od jednostavne "mržnje prema zvukovima". Zvuk koji izaziva rekaciju varira od osobe do osobe, a oni koji pate osjećaju se kao da ih je neko udario u trbuh ili da ih je više puta ubola pčela.
Britanski naučnici su otkrili da ovo stanje ima stvarnu biološku osnovu i da je ono mnogo više od razdražljivosti. Skeniranje mozga pokazalo je da ljudi kojima je zvuk žvakanja, disanja ili drugih zvukova nepodnošljiv imaju anomaliju na mozgu.
Istraživači s Univerziteta Newcastle su kod ljudi koji pate od misofonije pronašli razliku u frontalnom režnju, što sugerira da je ovo stanje, prema kojem su medicinski radnici u prošlosti bili skeptični, zaista stvarno.
Također su otkrili da osobe koje pate od misofonije doživljavaju ubrzan rad srca i znoje se kada čuju zvukove koji ih iritiraju.
Autori studije navode da je razlog "mehanizam za emocionalnu kontrolu" koji uzrokuje da njihov mozak ubaci u petu brzinu kada čuju iritirajuće zvukove.
"Ova studija pokazuje kritične promjene na mozgu koje su dokaz da je misofonija pravi poremećaj", rekao je dr. Sukhbinder Kumar s Instituta za neuronauku Univerziteta u Newcastleu.
Profesor kognitivne psihologije na Univerzitetu u Newcastelu Tim Griffiths izrazio je nadu da će ova studija pomoći osobama s ovim poremećajem.
Olana Tansley-Hancock iz Ashforda u Kentu ispričala je da je imala osam godina kada su joj porodični ručkovi postali nepodnošljivi.
"Zvukovi koje su pravli članovi moje porodice tokom jela natjerali su me da idem jesti u svojoj sobi. Mogu to opisati jedino kao osjećaj da želim nekoga ošamariti", rekla je Olana.
Osobe koje imaju misofoniju pokrete gledaju krajičkom oka, a izljevi ljutnje mogu dolaziti i vizualnom stimulacijom, poput repetitivnih pokreta nogama, tijelom ili vrpoljenjem. Postoji nekoliko tretmana za ovaj poremaćaj, ali lijeka nema.
Navijači izraelskog Maccabija nisu ispoštovali minutu šutnje za žrtve poplava u Španiji
