Pitali smo stručnjake: Koje su najčešće autoimune bolesti i ima li prevencije
Mada mnogi smatraju da je nepravilna prehrana glavni okidač autoimunih bolesti, povezanost hrane i autoimunih bolesti još uvijek je u fazama istraživanja. No jedna stvar stoji, a to je da možete pokušati sebi pomoći promjenom načina prehrane, navode stručnjaci.
Prema statistikama, autoimuna oboljenja predstavljaju drugi uzrok hroničnog morbiditeta (obolijevanja) u svijetu, kaže nam doktor Emir Talirević iz "Male klinike".
"Prema svjetskim statistikama, smatra se da oko 5 posto populacije boluje od neke autoimune bolesti. Jako je važno naglasiti da u medicini ne postoji specijalnost koja se bavi dijagnostikom ili terapijom autoimunih oboljenja već je njihovo liječenje podijeljeno po anatomskoj lokalizaciji. Tako će dermatolog liječiti kožna autoimuna oboljenja, nefrolog bubrežna, i tako dalje. Nažalost, autoimuna oboljenja rijetko poštuju anatomsku lokalizaciju tako da je miješana prezentacija pravilo, a ne izuzetak", naglašava Talirević.
Ishrana je u više navrata, pojašnjava Talirević, dolazila u epicentar istraživanja ovih poremećaja, prije svega radi celijakije, alergije na gluten, gdje je modifikacija ishrane praktički i izlječenje pacijenta.
"Pojava celijakije je povezana sa većom učestalosti nastanka drugih autoimunih oboljenja kao što su dijabetes tipa 1, oboljenja štitne žlijezde, oboljenja nadbubrežne žlijezde te još neka koja spadaju u autoimune bolesti. Ipak, nikakva egzaktna povezanost ishrane sa ovim oboljenjima nije ustanovljena tako da se opšte smjernice kreću ka uspostavljanju zdrave ishrane koja se predlaže i u okviru drugih, ne-autoimunih oboljenja. Poseban aspekt ishrane predstavljaju promjene koje izaziva terapija ovih bolesti. Naime, određeni lijekovi će izazvati pad u nivou vitamina B, folne kiseline. Analgetici i lijekovi protiv upale mogu izazvati oštećenja probavnog trakta, što će za posljedicu imati određene nutritivne disbalanse. Ovom aspektu se sada posvećuje puno veća pažnja", govori Talirević.
Najčešće autoimune bolesti koje se pojavljuju:
Reumatoidni artritis - hronična upalna bolest vezivnog tkiva Crohnova bolest – hronična upala crijeva Celijakija - hronična bolest koju obilježava nepodnošenje glutena Hashimotova bolest – upala štitnjače Dijabetes tipa 1 - tip šećerne bolesti ovisan o inzulinu Multiplaskleroza - hronična upalna i degenerativna bolest središnjeg živčanog sistema, a oštećenja mogu zahvatiti mozak i kičmenu moždinu Lupus eritematodes – bolest kože Skleroderma - uzrokuje otvrdnuće kože i unutarnjih organa što može dovesti do zatajenja srca i pluća Sjögrenov sindrom – suhoća na sluznicama tijela (oči, usta)
Uzrok pojavljivanja autoimunih bolesti i dalje nije jasan, ali se govori o mnogim faktorima koji utječu na pojavu autoimunih bolesti.
"Etiologija ili okidač za nastanak autoimunog oboljenja je dosta nejasna. Različite teorije su u opticaju od kojih se najčešće spominje takozvana hipoteza higijene gdje pretjerana upotreba antibiotika, sprječavanje izlaganja određenim mikroorganizmima u mladosti i vakcinacije pogoduju nastanku autoimunuiteta. S aspekta prehrane, najveći broj studija se bavio povezanosti vitamina D sa nastankom ovih bolesti. Nekoliko jako dobro dizajniranih istraživanja su pokazala da osobe s većim unosom vitamina D smanjuju rizik nastanka multipleskleroze čak za 40 posto u odnosu na opštu populaciju. Slični rezultati su se pokazali i u ispitivanju žena sa reumatoidnim artritisom", govori Talirević te dodaje da ovim studijama treba posvetiti adekvatnu pažnju, s obzirom da je deficit vitamina D izuzetno rasprostranjen.
Nastanak autoimunog oboljenja u ovome trenutku nije moguće spriječiti, kaže nam sagovornik, ali je po postavljanju dijagnoze svakako potrebno posvetiti pažnju svim aspektima liječenja gdje je uzimanje lijekova tek jedna komponenta.
"Svjetski eksperti podvlače značaj održavanja mikroflore u probavnom traktu kao dodatno bitnog elementa u smanjenju rizika pojave ovih bolesti ali i u blažoj prezentaciji ukoliko do njih dođe. Ako znamo naše prehrambene navike, lako je pronaći značajan prostor za djelovanje", mišljenja je Talirević.
Prave prevencije nema, ali raspoložive studije koje se bave aspektom ishrane ukazuju na štetni efekat glutena u brojnim stanjima koje nisu celijakija. Deficit vitamina D nešto je što se kvalitetnim suplementima lako koriguje. No ipak...
"Činjenica je da tek rijetki ljekari ili pacijenti obraćaju pažnju na ovaj parametar. Također ne smijemo zaboraviti održavanje zdrave flore u našim crijevima, što ćemo najbolje postići redovnim unosom povrća i vlaknaste hrane, ali i brojnim suplementima za one naše sugrađane kojima životni i poslovni ritam ne dozvoljava adekvatno vrijeme za planiranje zdrave ishrane", napominje doktor Talirević.
