Poenta nije u poljevanju vodom: ALS je teška bolest, edukujte se i donirajte novac
Mnogi prilikom snimanja ne daju nikakve informacije o ALS-u, te zašto je očajnički potrebno prikupiti novac i za šta će on biti iskorišten. Također je upitno koliko je njih uopšte doniralo pare.
Pozitivna strana poljevanja hladnom vodom
Zapravo, cijela kampanja je pogrešno shvaćena. Vodom bi se trebali poljevati oni koji ne doniraju. To im treba biti neka vrsta kazne. Međutim, sistem je prilagođen tako da se poljevaju i oni koji doniraju novac i oni koji to ne čine. ALS-ovci su zahvalni i na tome jer se barem diže svijest ljudi o ovoj bolesti, a pravu stvar uradio je Charlie Sheen koji je na glavu prosuo novac koji planira donirati. One koji daju novac i kažnjavaju se ledenom vodom nazivaju "ludim herojima".
Anne Nolan, predsjednica ALS udruženja iz Alabame, od ove opake bolesti izgubila je oca. Ona poručuje svima koji se odluče zaljevati vodom da vode računa o edukaciji, te da prije svega doniraju novac.
Gubljenje iz vida humanitarne strane projekta
Kritičari pak ističu da se prihvatanjem ovog izazova samo rasipa dragocjena voda, a neki kampanju svrstavaju u red onih koje podržavate bez pretjeranog truda, sjedeći u udobnosti vlastitog doma.
"Mnogi od učesnika vjerovatno troše više novca na vrećice s ledom nego na istraživanje o ALS-u", piše Will Oremus iz magazina Slate nazivajući veliki broj ovih videosnimaka lakrdijom i prikazivanjem vlastite seksipilnosti u mokrim majicama.
Da se kampanja ne bi svela na zaljevanje vodom, smijanje i šalu prijatelja mnogi su počeli zagovarati trend #noicebucketchallenge i poručuju: Nemojte sipati kantu hladne vode, nemojte je prosipati na svoju glavu i ne objavljujte ništa na društvenim mrežama. Umjesto toga - educirajte se i donirajte novac udruženjima oboljelih od ALS-a ili u druge humanitarne svrhe. Možda nećete dobiti brojne lajkove na Facebooku, ali ćete učiniti nešto sjajno, korisno i nimalo rasipnički.
Šta je to ALS?
Amiotrofička lateralna skleroza ili Lou Gehrigova bolest je bolest centralnog nervnog sistema kod koje dolazi do odumiranja gornjeg i donjeg motornog neurona, a time i slabljenja prenosa signala od mozga do mišića. Na taj način dolazi do potpunog prekida prenosa ovih signala i propadanja mišića koji atrofiraju (smanjuju se), oslabe i dolazi do pojave fascikulacija - osjećaja igranja mišića ispod kože.
U SAD-u od ove bolesti oboli 20.000 ljudi, a svake godine se dijagnosticira 5.000 novih slučajeva.
Jedini odobreni lijek ne djeluje
Ovom bolešću mogu biti zahvaćeni svi poprečno-prugasti mišići, dakle osim mišića ruku i nogu i oni koji učestvuju u govoru, žvakanju, gutanju i disanju. Sposobnost rasuđivanja, mišljenja, dodira, ukusa, mirisa i sluha ostaje očuvana.
U početku ljudi primjećuju slabost u mišićima, trzanje ili grčenje, a potom dolazi do onesposobljavanja hoda, govora, gutanja i na kraju disanja. Mnogi posljednje dane provedu paralizovani, dok im mozak i dalje funkcioniše. Tegobe sa disanjem im se olakšavaju maskom za kisik i aparatom za vještačku ventilaciju.
Jedini odobreni lijek je riluzol (Rilutek), koji može produžiti život pacijenta, ali su njegovi učinci skromni. Novac koji se prikuplja donacijama bit će usmjeren na traženje lijeka za ovu rijetku smrtonosnu bolest ili barem produžavanje života oboljelima.
