Najčešće prisutni poremećaji su loše posturalno držanje tijela (kod 68,4 posto djece), deformiteti grudnog koša (kod 8,5 posto), spušteno stopalo (kod 27,5 posto), dok je kod 4,4 posto učenika prisutno više poremećaja istovremeno.
Upoređujući dobijene rezultate s rezultatima skrininga provedenog u uzrastu prvog i šestog razreda osnovnih škola uočava se da je postotak učenika s uočenim problemom veći kod srednjoškolaca, kažu u Službi za školsku higijenu INZ-a. .
Kako otkriti deformitete kičme
Lokomotorni sistem predstavlja koštano-zglobno-mišićni sistem koji omogućava promjenu položaja u prostoru, daje čvrstinu tijelu i dinamiku pokretima. Da bi se shvatilo koliko je lokomotorni sistem komplikovan i osjetljiv, kao primjer može poslužiti stopalo koje je građeno od 26 kostiju koje su međusobno spojene sa 33 zgloba i više od 100 mišića, tetiva i ligamenata.
U svakodnevnom životu primjetno je da veliki broj djece, ali i odraslih, zauzima nepravilan stojeći ili sjedeći položaj. Neudobne stolice, školske torbe neadekvatnog oblika i težine, rad za računarom, nepravilna ishrana i nedovoljna fizička aktivnost uzrokuju značajan porast prisutnosti deformiteta lokomotornog sistema. Djeca dnevno prosječno provedu oko šest sati sjedeći u školskim klupama, a osim toga na putu od kuće do škole i obratno nose pretrpane školske torbe.
Da bi deformiteti kičmenog stuba (kifoza, skolioza, lordoza), grudnog koša (“ljevkaste” i “kokošije” grudi) i stopala (“ravno” stopalo) bili uspješno liječeni najvažnije je njihovo rano otkrivanje redovnim skrining programima, te kontrolama, ističu u INZ-u.
S ciljem preventivnog djelovanja Služba za školsku higijenu Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica kontinuirano provodi skrining program za rano otkrivanje poremećaja lokomotornog sistema za učenike osnovnih i srednjih škola na području ZDK s ciljem preveniranja eventualnih negativnih uticaja na rast i razvoj djece.
Skrining se sastoji iz dva djela - vizuelni pregled (hod, spuštanje u čučanj, simetričnost nogu, karlice, grudnog koša, lopatica i ramenog pojasa), te pregled kičmenog stuba i stopala pomoću aparata – skoliometra i podoskopa.
Nakon obavljenog skrining pregleda kod djece kod koje se uoči odstupanje od uobičajenih vrijednosti izdaje se uputnica/preporuka za dalju dijagnostičku obradu kod ljekara opće/porodične medicine, te kod fizijatra.
Znaci koji mogu da ukazuju na prisustvo deformiteta mogu se potvrditi pažljivim posmatranjem djeteta u uspravnom položaju. Najprije se posmatraju stopala, da li je težina ravnomjerno raspoređena, položaj prstiju i skočnih zglobova. Noge, karlica, lopatice i rameni pojas trebaju da budu simetrični. Kičmeni stub posmatran s leđa treba da bude u pravoj liniji.
Djecu kod kojih se uoče nepravilnosti treba uputiti na korektivnu gimnastiku (terapijske vježbe koje imaju za cilj ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže između koštano-zglobnog sistema i mišića). Korigovanje deformiteta kičmenog stuba je dugotrajan proces koji zahtijeva veliko angažovanje kako zdravstvenih radnika, tako i djeteta i njegovih roditelja.
Preporuke za zdraviju kičmu, pravilno sjedenje i odabir školske torbe
Kako navode stručnjaci Službe za školsku higijenu, osnovne preporuke za očuvanje zdravlja lokomotornog sistema podrazumijevaju da bi školarci trebalo da budu fizički aktivni najmanje jedan sat dnevno, te je radi očuvanja vitalnosti koštano-mišićnog sistema neophodno unositi bjelančevine životinjskog porijekla, namirnice bogate kalcijumom, vitaminima A, D i C.
Tu spadaju mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće (špinat, brokule), mahunarke, riba i voće. Također, plivanje je izuzetno dobro, jer voda koja okružuje tijelo rasterećuje kičmu. Dok plivamo, naša kičma je pod deset puta manjim pritiskom nego kad hodamo.
Pravilno sjedenje u školskoj klupi podrazumijeva da visina stolice i stola moraju omogućiti da dijete drži obje noge na podu, da sjedi pravilno s blago nagnutim trupom. Ramena bi trebalo da budu opuštena, glava uspravna, a nadlaktice smještene uz tijelo. Rastojanje očiju od klupe treba da iznosi 35-45 centimetara.
Na kraju, ali nipošto i najmanje bitno je da imate u vidu prilikom odabira školske torbe sljedeće savjete - Birajte ruksake za djecu koji su izgrađeni od laganijih tkanina. Težina torbe ne bi smjela biti veća od 10-15 posto djetetove težine, dno torbe ne bi trebalo biti ispod djetetovog struka, a vrh treba biti ispod linije ramena.
Naramenice trebaju biti dovoljno široke (oko sedam cm) i mekane (obložene) kako se ne bi usijecale u ramena, a njihovu dužinu treba adekvatno prilagoditi.
Nošenjem ruksaka na oba ramena smanjuje se pritisak na samo jednu stranu kičme i teže stvari unutar torbe treba stavljati bliže kičmi.
