Riad Hajdarević o novim terapijama u liječenju raka: Imunoterapije produžuju život i dugoročno kontroliraju bolest
Hajdarević radi u najvećem centru za liječene karcinoma u Skandinaviji gdje se bavi najmodernijom tehnologijom za liječenje kancera. Njegov Institutu za istraživanje karcinoma u bolnici Radium u Oslu ima dugu tradiciju u liječenju i istraživanju kancera.
Naš sagovornik ističe kako su inovacije u liječenju kancerogenih bolesti u posljednjih nekoliko godina donijele su značajan napredak u terapijama i dijagnostici skoro svih oblika karcinoma.
"Neke od najvažnijih inovacija su zasigurno personalizirane terapije raznih oblika. CAR-T ćelijske terapije i liječenje monoklonalnim antitijelima su tu u prvom planu. CAR-T ćelijske terapije gdje se koriste imune ćelije koje se reprogramiraju da napadaju kancerogene ćelije se koriste od 2012 i veoma su učinkovite", dodaje.
Hajdarević tvrdi da susjedna Hrvatska uskoro kreće u vlastitu proizvodnju terapija, ističući da i naša zemlja ima stručnjake koji bi mogli voditi ovakve procese, ali da nam nedostaju finansijska sredstva.
"Hrvatska, primjerice radi, uskoro kreće u sopstvenu prozivodnju tih terapija gdje udruženje 'Zora' započinje taj projekat. Prema informacijama od Mladena Merćepa, imunologa, i voditelj udruženja oprema za početak proizvodnje te terapije košta oko 1.5 miliona maraka tako da će hrvatski pacijenti uskoro moći koristiti te terapije proizvedene u svojoj zemlji. Sigurno da i mi imamo stručnjake i eksperte koji bi uz finansiranje bili sposobni raditi to isto", navodi.
On se potom dotakao novih dostupnih terapija za liječenje raka u Evropskoj uniji, koje značajno poboljšavaju ishod liječenja.
"Od 2020 do 2024 EMA (Evropska agencija za lijekove) je odobrila preko 20 novih terapija koje značajno poboljšavaju ishod i dugoročno preživljavanje pacijenata. To su primarno ćelijske terapije i antitijela, međutim, tu su i razni inhibitori ili takozvane ciljane terapije", nastavlja.
U posljednjih pet godina, kako kaže, jedna od najznačajnijih inovacija u liječenju raka su CAR-T ćelijske terapije, poput Kymriah, Yescarta, i novije Tecartus.
"Ove terapije su se pokazale izuzetno efikasnim kod pacijenata s relapsnim ili refraktornim oblikom raka, posebno kod hematoloških maligniteta. Na primjer, Kymriah, koja je odobrena za B-staničnu akutnu limfoblastičnu leukemiju (ALL), ima ukupnu stopu odgovora od oko 83 posto, a 73 posto pacijenata ostaje bez progresije bolesti šest mjeseci nakon liječenja", istakao je.
S druge strane, on ističe da Yescarta, koja se koristi za veliki B-stanični limfom, pokazuje ukupnu stopu odgovora od 82 posto, a 54 posto pacijenata postiže potpunu remisiju.
"Najnovija Tecartus terapija za mantel ćelijski limfom također bilježi impresivne rezultate, s 87% pacijenata koji odgovaraju na terapiju i 62 posto njih koji postižu potpunu remisiju. Ovi rezultati pokazuju da ove terapije pružaju novu nadu pacijentima koji su iscrpili druge mogućnosti liječenja, produžavajući im život i značajno poboljšavajući izglede za dugoročnu remisiju. Također, terapija atezolizumabom (Tecentriq) u kombinaciji s bevacizumabom za rak jetre (hepatocelularni karcinom) poboljšala je preživaljavanje i smanjila progresiju bolesti kod pacijenata s uznapredovalim oblicima ove opake bolesti", dodaje.
Potom se osvrnuo na učinkovitost novih terapija u odnosu na terapije koje su ranije primjenjivane.
"Na primjer, kod neoperabilnog raka pluća, imunoterapije poput nivolumaba pokazale su značajno bolje rezultate u produženju života pacijenata u poređenju s klasičnom kemoterapijom. Kod određenih oblika raka kože, poput melanoma, imunoterapija je također dovela do dugotrajnih remisija koje ranije nisu bile moguće s tradicionalnim metodama. Imunoterapije ne samo da produžuju život, već pružaju bolje šanse za dugoročnu kontrolu bolesti, uz manji broj nuspojava u poređenju s klasičnim tretmanima poput kemoterapije i ciljane terapije", objašnjava.
Zanimalo nas je koliko se terapije za liječenje kancera koje se primjenjuju u EU razlikuju od terapija u našoj zemlji. Hajdarević ističe da razlike odnose na brzinu pristupa inovativnim tretmanima.
"Razlike između terapija za rak koje su dostupne u EU i Bosni i Hercegovini uglavnom se odnose na brzinu pristupa inovativnim tretmanima, kao i na njihovu financijsku dostupnost. U EU se novi lijekovi, poput CAR-T ćelijske terapije i naprednih imunoterapija kao što su nivolumab i pembrolizumab, brže odobravaju putem Europske agencije za lijekove (EMA), što omogućava pacijentima brži pristup tim terapijama. U Bosni i Hercegovini, te terapije često dolaze sa zakašnjenjem, što je dijelom uzrokovano sporijom procedurom odobravanja i manjkom resursa u zdravstvenom sistemu", dodaje.
Nastavlja da je financijska dostupnost također značajan faktor.
"U EU mnoge inovativne terapije pokrivaju nacionalni zdravstveni sistemi, dok u Bosni i Hercegovini pacijenti često moraju sami snositi troškove za najnovije lijekove, što može ograničiti pristup ovim terapijama. Osim toga, u EU se provodi mnogo više kliničkih ispitivanja, što pacijentima omogućava rani pristup eksperimentalnim tretmanima, dok je u BiH ta opcija ograničena. Iako BiH koristi mnoge standardne terapije koje su primjenjive u EU, pacijenti u BiH često moraju čekati duže da bi imali pristup najnovijim terapijama, što može utjecati na ishod liječenja. Treba naglasiti da BiH ne manjka sposobnih onkologa, hematologa i istraživača koji bi bili u stanju primjenjivati te terapije samo kada bi im sistem omogućio brzi pristup lijekovima, bolju opremu i prostor za istraživanje", navodi.
Na kraju, on je istakao da je važno napomenuti da nedostatak pristupa naprednim terapijama u Bosni i Hercegovini nije uzrokovan manjkom stručnih ljekara i istraživača, već u složenom administrativnom sistemu.
"Naši medicinski stručnjaci su u potpunosti osposobljeni za primjenu najmodernijih terapija, kao što su CAR-T ćelijske terapije i imunoterapije. Problem leži u složenoj administraciji i nedostatku sinhronizacije s Europskom agencijom za lijekove (EMA), koja odobrava nove terapije u EU. U BiH, proces registracije lijekova i uvođenja novih terapija često kasni zbog komplikovanih tender procedura i birokratskih prepreka. Ove prepreke usporavaju pristup pacijentima terapijama koje bi im mogle spasiti ili značajno produžiti život. Ovdje treba pohvaliti rad agencije za lijekove BiH, za koju sam čuo iz pouzdanih izvora da radi na riješavanju problema sinkronizacije sa EMA-om", dodaje.
Pored toga, on smatra da postoji nekoliko ključnih infrastrukturnih izazova koje BiH mora riješiti kako bi osigurala bolji tretman za pacijente s rakom.
"Nacionalni centar za sekvencioniranje genoma bio bi neophodan za razvoj personalizirane medicine, koja je ključna za napredne terapije kao što su precizna onkologija. Ovaj centar bi omogućio detaljnu analizu tumora svakog pacijenta, što je osnova za precizno liječenje raka. Bez ovakvog centra, pacijenti u BiH nemaju pristup najmodernijim dijagnostičkim alatima koji su ključni za određivanje odgovarajuće terapije", navodi.
Također, ističe i da je nacionalni registar za rak je od suštinskog značaja.
"Bez sveobuhvatnog registra, teško je pratiti učestalost, vrstu, i ishod liječenja raka u zemlji. Ovakvi registri omogućavaju bolje planiranje zdravstvenih politika i osiguravaju da pacijenti dobiju odgovarajuće terapije na vrijeme. Bez registra, nemamo jasnu sliku o stvarnom stanju i potrebama pacijenata s rakom u BiH. Sve ovo ukazuje na to da je potrebna veća institucionalna podrška kako bi pacijenti u našoj zemlji dobili pristup inovativnim terapijama koje su već dostupne u Evropskoj uniji. Bez ovih strukturalnih promjena, pacijenti će i dalje biti uskraćeni za najnovije terapije", zaključuje.
