Riječ defektologa: U 21. vijeku ekran postaje najveći krivac za narušavanje dječijeg razvoja
Budući da je njen posao svakodnevno usmjeren na djecu s određenim problemima u razvoju, u posljednje dvije godine dolaze joj djeca koja u različitim kombinacijima imaju problem socijalne interakcije, poremećaj pažnje, stereotipne radnje, ne govore i na bilo koji zahtev daju odogovor u vidu bijesa, bacanja, povređivanja ili samopovređivanja.
"Imamo djecu koja su bez zdravstvenih problema, a ne govore, teško usmjeravaju i održavaju pažnju, imaju narušenu psihomotoriku. Kada vam dođe dijete kod kojeg je usljed određenih medicinskih stanja, odnosno promjena, nastala određena teškoća, vi znate da imate uzrok, znate kako bi razvoj mogao teći, koliko uspješno ili koliko progresivno. Zbog toga se mnogo češće nego što bi trebalo biti ili je bilo prije pet godina susrećem s problemom narušenog razvoja djeteta", kazala je defektologinja Kosana Nikolić.
Ona dodaje kako je televizija ta koja sprečava djecu da održe pažnju u vrijeme kada tokom razvoja počinju organizirati svoje vještine pažnje i ponašanja, to jeste u periodu stimulacije.
"Poslije izloženosti hiperstimulaciji koju nude televizija, kanali namijenjeni bebama i djeci, stvarni svijet izgleda kao blijeda fotografija koja djeci nije nimalo privlačna. U modernom dobu, u 21. vijeku ekran postaje najveći krivac za narušavanje dječijeg razvoja. To su moja iskustva iz prakse, ne iz knjiga", objasnila je Nikolić.
Budući da se u savremenom dobu djeci ne može u potpunosti zabraniti upotreba računara, tableta, mobitela i gledanje TV-a, defektologinju Nikolić smo pitali koliko dijete uopće smije provoditi vremena ispred tv ekrana.
"Ja imam jednu formulu koju uvijek kažem roditeljima, a to je: Vrijeme provedeno ispred televizije jednako je dva puta vremenu provedenom u aktivnoj igri i radu. Što znači, ako dijete provede sat ispred ekrana, u aktivnoj igri mora provesti dva sata, ako provede četiri sata ispred ekrana, mora provesti osam sati u igri, a rijetko ko danas može djeci priuštiti osam sati igre", kazala je Nikolić i posavjetovala roditelje da djecu do prve godine ne izlažu tv ekranu.
Kaže kako će vrijeme koje dijete provodi ispred tv ekrana pomoći da ono bude mirno, ali ta se cijena kasnije može mnogo skuplje platiti. Do treće godine života dijete smije biti izloženo ekranu maksimalno sat, a od treće do sedme godine maksimalno dva sata.
"Današnja tehnologija uči djecu da se dodirom na ikonu otvara sadržaj odmah i sad. Nema potrebe za čekanjem i strpljenjem, a time nema ni mogućnosti za dosadu, jer su sadržaji beskonačni, a to opet uskraćuje pravilan razvoj, jer je dosada pokretač znatiželje, radoznalosti, mašte i igre koja je djetetu osnovni instrument za upoznavanje svijeta i svog položaja u tom svijetu. Posljedice konstantnog buljenja u ekran su, vjerujte, katastrofalne", kaže Nikolić.
Neke posljedice, kako obajašnjava Nikolić, su: kašnjenje u razvoju govora, poremećaj pažnje, poremećaj ponašanja (npr. česti tantrumi koji traju duže i nakon pete godine), teže uspostavljanje socijalne interakcije, neodazivanje na ime, poremećaj senzorne integracije, tj. senzorna disfunkcija (npr. dijete koje gleda u ekran dok jede, ne osjeća okus i teksturu te hrane, jer je mozak zauzet nečim drugim), slabije razvijena motorika (i gruba i fina motorika) i nezainteresovanost za okolinu.
Ukoliko vaše dijete već previše vremena provodi pred ekranima, Nikolić je dala nekoliko savjeta kako da dijete odviknete od ove ružne navike.
"Ako već imate dijete zavisnika od ekrana, morate da uđete u period apstinencije, kao i sve zavisnosti, tako i 'ekranitis'. Sam naziv ekranitis nije uveden u dijagnozu, on se i dalje koristi kao lirski oblik, ali je naziv koji nije šala. U radu s djecom koja su zavisnici od upotrebe ekrana period apstinencije traje 15 dana. S tim da nema varanja, granice su jasne. Koliko god se dijete osjećalo loše, pokazivalo agresiju i bijes, znojenje, uznemirenost, poremećaj sna... ekrana nema. Ja savetujem roditeljima da tv-prijemnike i sve ekranske uređaje isključe na 14 dana. Dijeta zvana 'ekranitis dijeta' je vrlo teška, ali poslije nje će dijete početi da se budi i vidjet ćete promjene", kazala je Nikolić i dodala kako je i ovo primjer iz prakse, a ne iz knjige.
Nikolić je upozorila i roditelje koji svoju djecu zatrpavaju igračkama. Kako kaže, to nije dobro za njih jer nisu sposobni da organiziraju igru. Savjetuje da djeci puštate muziku, date im bojice, krede, čitate im pred spavanje i pričate. Razgovarajte s djecom, pratite ih i ne zapostavljajte ih.
"Jednu rečenicu koju sam čula od jedne doktorice ostavljam za kraj roditeljima: 'Ukoliko mislite da djecu štitite preuzimajući sve na sebe, znajte da nikoga ne možemo zaštititi, djecu možemo samo osnažiti'", rekla je na kraju našeg razgovora defektologinja Kosana Nikolić.
Real Madrid je prvak svijeta! Mbappe i društvo u finalu razbili meksičku Pachucu
