Svaki peti par ima problem sa začećem, pacijenti u BiH teže dolaze do rješenja
"Svjetska zdravstvena organizacija je bračnu neplodnost proglasila bolešću, što je veoma važno. Bračna neplodnost se definiše kao situacija kada nakon godinu redovnih odnosa i želje za trudnoćom do nje ne dolazi. Bračna neplodnost se javlja kod 15-20 posto parova, odnosno svaki peti par ima problem sa začećem", kaže nam doktor Mehmedbašić.
Uzroci neplodnosti, dodaje, mogu biti medicinski i nemedicinski. Medicinski se dijele na ženske i muške s podjednakim učešćem, udružene ili nepoznate, a nemedicinski uzroci su socijalno-ekonomski, današnji svjetonazor i nepoznati.
"U svijetu je danas evidentan trend porasta neplodnosti, a on se dovodi u vezu s demografskom tranzicijom, brojnim socio-ekonomskim razlozima, odgađanjem rađanja i slično. Muška neplodnost vezana je za loš nalaz krucijalne pretrage za plodnost muškarca - spermiogram. Subfertilnost spermiograma varira od lakših formi pa do veoma teških ili potpunog izostanka spermija", pojašnjava Mehmedbašić.
Razlozi ovakve subfertilnosti se, nastavlja, pripisuju životnom stilu koji je savremen, ali i nepovoljan za plodnost muškarca (sjedenje, gojaznost, izostanak fizičke aktivnosti, pogrešna ishrana i slično).
"Uzrok subfertilnog sjemena može biti i genetski. Uzroci ženske neplodnosti su nenormalnosti u pravilnom funkcionisanju menstrualnog ciklusa zbog hormonskog disbalansa, kao što su policističan jajnik, gojaznost, inzulinska rezistencija, oboljenja štitne žlijezde i hronične anovulacije. Osim funkcionalne slabosti, razlog neplodnosti žene može biti i u građi organa reprodukcije (hronične upale i začepljenost jajovoda), tumori jajnika (endometrioza), urođene anomalije građe maternice, jajovoda i jajnika", govori Mehmedbašić.
Također, uzrok neplodnosti mogu biti loš mikrobiološki status rodnice i grlića maternice (spolno prenosive bolesti).
Ukoliko prođe godina redovnih i nezaštićenih odnosa, a ne dođe do začeća, bračni par treba da se javi ginekologu koji se bavi neplodnošću, savjetuje naš sagovornik.
"Tada se pravi objektivizacija uzroka neplodnosti (inicijalni ultrazvučni pregled, hormonski status reprodukcije i štitnjače, mikrobiološki status, spermiogram). Nakon toga bračni par i ginekolog prave strategiju liječenja koja ovisi od uzroka neplodnosti. Danas reproduktivna medicina praktično ima terapijski odgovor za sve uzroke neplodnosti", govori.
Liječenje neplodnosti može početi popravljanjem lošeg hormonskog statusa, indukcije i stimulacije ovulacije ciljanim odnosom, ako nalaz sjemena to dozvoli, eventualnim operativnim razrješenjima nađenih problema (ciste janika, polupregrade u šupljini maternice, otvaranje začepljenih jajovoda i slično).
"Najveće terapijske dosege nude postupci vantjelesne oplodnje. To su klasična vantjelesna oplodnja - IVF (kod zatvorenih jajovoda i dobrog sjemena), mikroinjekcija - ICSI (kod slabog sjemena i dobrog reproduktivnog statusa supruge). Postoje i metode dobijanja sjemena 'zarobljenog' u sjemenovodu ili testisima njihovom punkcijom (mikrohirurške metode dobivanja sjemena)", pojašnjava Mehmedbašić.
Reproduktivna medicina u BiH slabo razvijena
Kod ekstremno loše rezerve jajnika ili veoma teškog oblika nalaza spermiograma (nepostojanje spermatozoida), dodaje on, reproduktivna medicina nudi donaciju sjemena ili jajne ćelije.
"Uspješnost ovih metoda povećavaju savremene laboratorijske tehnike kao što su zamrzavanje jajne ćelije, sjemena ili embrija. Tehnike kojima se povećava mogućnost receptivnosti sluznice maternice i tako dalje", ističe Mehmedbašić.
Problem neplodnosti u BiH je, govori, procentualno jednak kao i u drugim zemljama, s istim trendovima problema reprodukcije.
"Nažalost, mogućnosti rješavanja tih problema u BiH pacijentu su otežane. Pristupnost dijagnostičkim i terapijskim metodama parovima u BiH je otežana iz više razloga. Prvo, tačno prije dvije godine u BiH je usvojen Zakon o vantjelesnoj oplodnji, kao posljednjoj zemlji u Evropi, ali on još nije implementiran", kaže.
Problem je, dodaje, što su različite mogućnosti pomoći države za liječenje ove bolesti i u FBiH ovise i mijenjaju se od kantona do kantona.
"Reproduktivna medicina kao savremena grana medicinske nauke u BiH je slabo razvijena. Školovanje kadra uglavnom se provodi van BiH, što taj medicinski kadar čini rijetkim. Veoma je važno poticati svaki razgovor o ovom problemu od struke, medija, nevladinog sektora i slično. U okviru tog nastojanja potrebno je raditi na ispravljanju jedne tužne činjenice da bračni parovi ne budu prepušteni sami sebi, već da ih zdravstveni sistem prihvata i tretira kao i svaku drugu bolest", zaključuje Mehmedbašić.
