Sveobuhvatne rekonstrukcije ekstremiteta kod ortopedskih karcinoma

Razlozi za izvođenje postupka sveobuhvatne rekonstrukcije ekstremiteta mogu biti različiti i uključuju sljedeće:

• Traumatske ozljede: Operacije rekonstrukcije ekstremiteta često se izvode kako bi se popravile ozljede uzrokovane traumom, kao što su prijelomi, dislokacije i ozljede mekog tkiva.

• Tumori: U nekim slučajevima, tumori ili kancerogene izrasline mogu zahtijevati uklanjanje ekstremiteta, koji se može rekonstruirati hirurškim tehnikama.

• Kongenitalne/urođene anomalije: Neki ljudi rođeni su s deformitetima ili anomalijama ekstremiteta, koji se mogu ispraviti rekonstruktivnom hirurgijom.

• Degenerativna stanja: Određena degenerativna stanja, poput osteoartritisa ili reumatoidnog artritisa, mogu uzrokovati značajna oštećenja zglobova i drugih struktura ekstremiteta, što može zahtijevati rekonstruktivnu operaciju kako bi se bol ublažila i vratila funkcija ekstremiteta.

Kod sveobuhvatne operacije rekonstrukcije ekstremiteta obično je uključen tim stručnjaka, uključujući ortopedske hirurge, plastične hirurge i fizioterapeute. Specifične tehnike i materijali koji se koriste u postupku ovise o pojedinačnom slučaju, ali mogu uključivati presađivanje kosti, zamjenu zgloba, rekonstrukciju mekog tkiva.

Oporavak nakon sveobuhvatne operacije rekonstrukcije ekstremiteta može biti dugotrajniji proces, koji zahtijeva opsežnu rehabilitaciju i fizikalnu terapiju kako bi se obnovio raspon pokreta, snaga i funkcija zahvaćenog ekstremiteta. Međutim, uz odgovarajuću njegu i liječenje, mnogi pacijenti postižu izvrsne rezultate uz značajno poboljšanje kvalitete života.

Ortopedski karcinomi - dijagnostički proces

U poređenju s drugim karcinomima, rak kostiju jako je rijedak. Maligni tumori kostiju otkrivaju se samo u jednoj desetini dobroćudnih tumora.

Profesor Levent Eralp, jedan od ortopeda bolnice Acıbadem, kaže da se na svakih 5.000 slučajeva raka dojke pojavi jedan rak koštanog sistama (sarkom). Stoga je iskustvo patologa, radiologa i hirurga koji se bave dijagnostikom i liječenjem tumora kostiju i mekih tkiva 5.000 puta manje od iskustva patologa, radiologa i hirurga koji se bave rakom dojke.

Zapravo, tačni rezultati mogu se zabilježiti samo kada se pacijenti s ortopedskim karcinomima upute jako iskusnim i obrazovanim specijalistima. Kako bi se ovi karcinomi uspješno liječili, presudno je postaviti ispravnu dijagnozu. Postupak dobijanja tačne dijagnoze započinje adekvatnim pregledom i komunikacijom, detaljnim razgovorom s pacijentom.

Profesor Eralp je, opisujući postupak postavljanja dijagnoze kod ortopedskih karcinoma, naveo: "Budući da su ortopedski karcinomi jako rijetki, uvijek je potrebno sumnjati na neočekivano. Od pacijenata pokušavamo dobiti sve informacije kako bismo pokušali doći do tačne dijagnoze, a to ponekad činimo i nezamislivim pitanjima."

Nakon što se sasluša priča pacijenta, pokušava se otkriti o kakvoj se masi radi, i počinje se od najjednostavnijeg rendgenskog/ultrazvučnog snimanja do najnaprednijeg tehnološkog MR/PET snimanja. Na kraju se radi biopsija (uzima se uzorak tkiva) ulaskom igle u potencijalno tumorsko tkivo, a rezultate analizira patolog specijaliziran za ovo područje. Zahvaljujući mikroskopskom uzorku pokušava se doći do tačne dijagnoze. Kada su svi ovi koraci odrađeni, počinje se s planiranjem liječenja. Ako su rezultati pokazali da je otkriven benigni tumor, oporavak se može postići pravilno izvedenim hirurškim zahvatom. Pokažu li rezultati da se radi o malignom tumoru, liječenju treba dodati hemoterapiju i/ili radioterapiju prije ili nakon operacije.

Važnost precizno izvedene operacije kod ortopedskih karcinoma

Glavni zadatak ortopeda koji operiše tumor je da pravilno izvede operaciju. Ispravan hirurški zahvat znači uklanjanje pacijentovog tumora tako da se bolest ne vrati. Tumor ponekad može biti potrebno ukloniti zajedno s okolnom kapsulom ili intaktnim/zdravim tkivom. U zdravom tkivu ponekad se mogu naći zdravi mišići, žile, živci i zglobovi. Prioritet je uvijek da se spasi život i ekstremitet pacijenta, ali ne treba smatrati da je ekstremitet važniji od pacijentovog života. Ako se pristupi drugačije, velika je mogućnost da se na taj način može otvoriti put za razvoj recidiva ili metastaza u budućnosti. Cilj je prvo ukloniti tumor iz tijela i očuvati granice s okolnim zdravim tkivom netaknutim.

Kako premostiti ili popraviti jaz nastao nakon uklanjanja tumora planira se u drugoj fazi liječenja. U ovoj će fazi plastični hirurzi raditi na transplantaciji mekih tkiva, kardiovaskularni hirurzi s vaskularnim graftovima, a ortopedi s mega protezama ili regenerativnim tkivima za stvaranje funkcionalnih (tj. pokretnih) udova kod pacijenta. Ove hirurške metode su vrlo komplikovane jer su dugotrajne i zahtijevaju ozbiljno planiranje. U isto vrijeme, treba uzeti u obzir da ti pacijenti dolaze s teških hemoterapija i radioterapija.

Budući da su tijela ovih pacijenata izložena mnogim komplikacijama, njihove operacije treba ispravno planirati i pažljivo pratiti. Ljekar mora uvijek biti u kontaktu s pacijentom. Ako ljekar ne primijeti oluju koja dolazi, ona može uništiti kompletan rad.

Ortopedska onkologija najteže je područje ortopedije

Nakon završenog školovanja za specijalistu ortopedije na Univerzitetu u Istanbulu, usavršavao se za totalnu zglobnu protezu u Njemačkoj, vanjsku fiksaciju i Ilizarov tehniku u Atlanti te biološku rekonstrukciju u Japanu, a pacijente, iako u zvanju profesora, još uvijek prima u Acıbadem Zdravstvenoj Grupaciji.

Rekao je da je to nepredvidivo i najteže područje medicine, čije su granice iscrtane naučnim studijama a otvoreno je za kreativnost zahvaljujući iskustvima iz prošlosti. Rekao je da je to područje medicine u kojem se pacijenti trebaju striktno pratiti.

Profesor Levent Eralp, inače i instruktor ronjenja na dah, kojim se bavi iz hobija, rekao je kako se, baš kao u ortopedsko-onkološkoj hirurgiji, pravila ronjenja na dah trebaju dobro isplanirati i da se tih pravila treba se strogo pridržavati. Naveo je da će, ako se pravila ne postave precizno ili ako se ista ta pravila ne poštuju, vrlo lako može doći do katastrofe, kako tokom liječenja ortopedskih karcinoma tako i tokom ronjenja na dah.

Uspjeh donosi sreću

Profesor Eralp govorio je i o svojoj pacijentici. Upoznali su se zbog raka kostiju koji joj je dijagnosticiran s osam godina, a spomenuli su da je pacijenticu nakon intenzivne hemoterapije operisao, da se ona oporavila i da je bez ikakvih problema nastavila život do 18. godine.

Naveo je da je u dobi od 18 godina, kada je rast njenih kostiju završen, nastupio očekivani rezultat liječenja, odnosno da joj je jedna noga bila kraća za 8,5 cm i da je zbog toga je morala na operaciju da se kost produži. Nekih šest mjeseci nakon operacije, dovela je svojeg zaručnika da upozna dr. Eralpa. Profesor je tada shvatio da joj nije samo spasio život prvom operacijom, već da je zbog visinske razlike bila i negativno pogođena u društvenom smislu. Sljedeći kontakt s pacijenticom uspostavljen je kako bi se utvrdilo je li trudnoća negativno utjecala na proces liječenja. Kad je pacijentica zatrudnjela, dr. Eralp je rekao da neće imati nikakvih problema. Na kraju, kada je vidio svoju pacijenticu s njenim djetetom u naručju, bio je vrlo emotivan i rekao je da je sretan što je dijete dobilo ime po njemu.

Dok se većini bolesnika s tumorima na ekstremitetima amputiraju ruke ili noge, danas se takvi zahvati provode samo kada je to prijeko potrebno i to je slučaj kod samo pet posto pacijenata. Uspjeh u ortopedskoj onkologiji određen je stopama preživljavanja u periodu od 5 godina. Dok je ta stopa uspješnosti u prošlosti bila 10-15 posto, danas je narasla na nekih 60-65 posto. Za ovakav uspjeh zaslužno je sve veće iskustvo ortopeda u operacijama koje čuvaju ekstremitete i povećanju uspješnosti (rekonstruktivnih) metoda koje dopunjuju praznine i razlike. Naravno, ne treba zaboraviti ni uspješan doprinos onkologa u hemoterapiji i radioterapiji tokom čitavog procesa liječenja. Iako je iskustvo u ovom području medicine mnogoe manje nego u liječenju drugih vrsta karcinoma, puno smo uspješniji u liječenju ortopedskih karcinoma nego prije 20 godina.

Profesor Levent Eralp izjavio je da je uživao u određivanju hirurške metode liječenja detaljnim izračunima za rješavanje mnogih ortopedskih problema. Naglasio je da su počeli primati pacijente nakon osnivanja jedinice unutar Acıbadem Zdravstvene Grupacije gdje će se raditi samo sveobuhvatne studije rekonstrukcije ekstremiteta.

Za više informacija posjetite stranicu acibadem.ba ili ih kontaktirajte putem maila [email protected]