Metabo zakon, nazvan prema japanskom oficijelnom imenu za gojaznost – metabolički sindrom, donesen je u aprilu 2008. godine i godišnjim je pregledima dodao i obavezno mjerenje obima struka za sve osobe između 40 i 75 godina.
Muškarci obima struka preko 85,09 cm i žene iznad 90,17 cm, spadaju u riskantnu grupu i preporučuje im se da potraže stručnu pomoć kroz savjetovanje i monitoring preko maila i telefona. Ipak, za one koji se ne drže savjeta, ne postoji nikakva kazna.
Neki građani su se žalili kako ih je sram skidati se prilikom mjerenja, tako da je japanska vlada odlučila da pacijentima dozvoli da prilikom mjerenja obima struka ostanu potpuno obučeni, nakon čega se od konačne cifre oduzima 1,5 cm.
Često pitanje koje se postavlja u vezi ove diskusije jeste slučaj sumo hrvača. Budući da se zakon odnosi na građane između 40 i 75 godina, većina sumo hrvača tokom svoje karijere neće biti mjerena. Primjerice, Kyokutenho Masaru je bio najstariji hrvač koji je osvojio prvenstvo sa 37 godina.
Još jedno od pitanja koje se postavlja jeste šta je sa ljudima koji su prirodno visoki, krupni, mišićavi ili pak imaju određene fizičke anomalije ili stanja poput smanjenog rada štitne žlijezde.
Dakle, u Japanu biti debeo nije ilegalno, prije bi se to mogao nazvati porez na gojaznost. Japanska vlada propisala je kazne za kompanije koje se ne približe ovim ciljevima kad su njihovi uposlenici u pitanju. Pojedinci ni u kom slučaju ne mogu biti kažnjeni, iako su pod velikim pritiskom kolega i nadređenih, budući da su vlasnici kompanija, ukoliko ne postignu određene ciljeve primorani da plate skoro 10 puta veći iznos za program državnog zdravstvenog osiguranja. Također, gojazni ljudi su često prilikom traženja posla žrtve diskriminacije.
