Tek u posljednjih stotinjak godina počinje borba za prava i ravnopravnost žena, te iako smo ostvarili veliki napredak, daleko od toga da je borba završena.
Osmi mart je historija borbe za ženska prava sažeta u jedan dan, kada slavimo ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ljepšeg spola. Ali koliko su ustvari žene došle do seksualne emancipacije na Balkanu u 21. stoljeću?
O ovoj temi smo razgovarali sa psihologom, prof. dr. sci Jasnom Bajraktarević.
Kakav je položaj žene u današnjem društvu?
Današnji tempo života je mnogo užurban i stalno smo izloženi stresu. Mi živimo neke tuđe živote, živimo živote sa društvenih mreža, živimo imitaciju života u kojem su nam očekivanja ogromna. Očekujemo previše od roditelja, prijatelja, djece, partnera, a najviše od sebe. Žene same sebi postavljaju nerealne standarde, da imaju savršene karijere, da budu savršene majke, partnerice, domaćice, a da uz to imaju savršenu figuru, ten, i još budu uvijek sretne i raspoložene. Apsolutni sklad svih tih uloga jedne žene je nemoguće postići što nas često čini nesretnima, jer gledajući prikaze idealnih života na društvenim mrežama, svako odstupanje od tog iluzornog savršenstva smatramo ličnim neuspjehom, osjećamo se manje vrijednima jer ne ostvarujemo te nedostižne standarde koje druge žene naizgled lako ostvaruju. Više nismo sposobni da uživamo u malim stvarima, niti u iščekivanju nečega što sve vodi do hroničnog nezadovoljstva, anksioznosti, pa čak i depresije.
Koliko su ustvari žene danas seksualno osviještene?
Nažalost, mi i dalje živimo u društvu gdje je ženska seksualnost tabu tema. Vaspitanje žena ide u pravcu stidljivosti i neotkrivanja svoje seksualnosti, te prikazivanja seksualnosti i erotike kao nečega prljavog, a ne nečega što je prirodni dio povezivanja i usaglašavanja dva bića. S druge strane, muška seksualnost se potencira, reklame koje imaju seksualnu notu su usmjerene prema muškarcima, pa čak i pornografska industrija je uglavnom usmjerena prema muškarcima. Na taj način se produbljuje jaz među spolovima. Danas, kada žene mogu biti sve, i majke i direktorice i predsjednice, zašto ne bi mogle biti sigurne u svoju seksualnost, znati šta žele u seksu, te to i dobiti od svojih partnera. Dok ne izađemo iz okvira prikrivanja ženske seksualnosti, sve više parova će imati probleme sa seksualnim odnosima.
Zbog kakvih problema sa seksualnim odnosima Vam se javljaju parovi?
Prilikom seksualnih odnosa muškarac često zna osjetiti preveliku ekscitaciju te postiže vrhunac veoma rano i prije nego što je u stanju da svoju ekscitaciju usaglasi sa partnericom. Zbog različite fizionomije i prirode, ženama je potrebno duže vremena od muškaraca da dođu do vrhunca. Postizanje vrhunca prerano i prije nego što to muškarac želi, se naziva preuranjena ejakulacija. Može se dešavati iz raznih razloga, ali najčešće je psihološke prirode. Mi tom problemu pristupamo multidisciplinarno. Najprije je potrebno isključiti da je problem fiziološke prirode, zatim muškarac ispunjava kratak upitnik u kom se daju odgovori o vremenu u kom se dolazi do vrhunca i koliko su partneri zadovoljni sa dužinom trajanja odnosa. Trenutna odgoda prijevremene ejakulacije se postiže s lijekom dapoksetin, koji se uzima 1-2 sata prije planiranih seksualnih odnosa. Dugoročan pristup ovom problemu je farmakološka terapija u kombinaciji sa psihološkom edukacijom oba partnera, gdje se dobiju alati s kojima se postepeno uči odgoda ejakulacije.
Kako problem preuranjene ejakulacije utiče na partnerske odnose?
Kada nema seksualne kompatibilnosti među partnerima, to vodi do velikih problema, gasi se ljubav, gubi se poštovanje. Žene često pristaju na nešto što im se ne dopada na početku veze, jer misle da će se vremenom to promijeniti i problemi nestati sami od sebe, međutim to se ne dešava. Nama na savjetovanje dolaze žene koje su godinama emotivno i seksualno zapostavljene, ali su trpile jer nisu htjele da povrijede partnera i upropaste vezu u kojoj sve osim seksualnih odnosa štima. Idealna je situacija kada oba partnera nailaze na razumijevanje jedno od drugog, i zajedno rade na prevazilaženju problema. Nažalost, u praksi se to rijetko dešava. Muškarci se osjećaju inferiorno jer smatraju da ih to čini manje vrijednim. Osjećaju da su usamljeni u svom problemu, što nije tako, jer preko 30% muškaraca se susreće s ovim problemom. Često se odaju alkoholu i opijatima, te na taj način opravdavaju svoj neuspjeh u krevetu. S druge strane, žene koje otvoreno pričaju o tom problemu znaju nailaziti na nerazumijevanje od strane partnera i svaka dalja priča samo produbljuje konflikte. Muškarac postaje patološki ljubomoran jer zbog svojih nesigurnosti i nemogućnosti da zadovolji partnericu vjeruje da će ga ona varati ili ostaviti.
Mi kao društvo moramo pokrenuti razgovor o seksualnosti, o svim njenim funkcionalnim i disfunkcionalnim stranama, te na taj način doći do zdrave seksualne osviještenosti.
