Amna je završila pravo u Sarajevu svim desetkama: Glava bi me zaboljela da odem iz BiH
Uz puno odricanja, truda, rada i zalaganja mlada Maglajka kući je ponijela diplomu u koju je upisana najviša ocjena koju je moguće dobiti za univerzitetsko obrazovanje i tako ostavila trag u historiji fakulteta, ali i države.
Za sve je, kaže, pokušavala naći vremena. Nije zapostavljala porodicu i prijatelje, išla je na treninge i uz sve to pronalazila vremena da svako malo ode van granica Bosne i Hercegovine i upozna neku novu kulturu, korača nepoznatim ulicama i napuni baterije za nove izazove koji su je čekali u Sarajevu.
"Dobra organizacija je pola posla!", rekla je tada karizmatična Amna.
Davno je odlučila da će misliti pozitivno. Tri puta ponovi nešto lijepo, ponovi da može uspjeti i naposljetku zaista uspije, otkriva nam. U svemu tome veliku ulogu igra i njena porodica koja predstavlja neiscrpnu oazu podrške i ljubavi. Vedru stranu sumornog dana čine oni, ali i prijatelji i njen dečko. Svi su oni, kaže, sastavni dio njenog života i ujedno glavni "krivci" za činjenicu da u izobilju pesimizma nosi veoma pozitivnu energiju.
"Putovanja su također velika škola u životu. Ja sam velika ovisnica o njima, do sada sam posjetila brojne destinacije od kojih bih izdvojila Lanzarote, Gran Canariu i Andaluziju. Prije nekoliko dana sam se vratila s Korzike, a u budućnosti planiram posjetiti Vijetnam i Boracay. Izaći iz svoje zone komfora, ući u novu sredinu, jesti drugačiju hranu, biti bez vode ili struje, upoznati koliko siromašnijih ljudi ima ili bogatijih i milion nekih drugih nenadanih situacija, to nas oplemljenjuje i uči, mnogo, zaista mnogo. Kada biram destinaciju gdje otputovati, nekako su mi draže one dalje, one za koje je manje ljudi čulo ili otišlo tamo, jer to je posebna draž", kaže pozitivna Maglajka.
Situacija s "odlivom mozgova" je kritična, Amna ipak ne želi otići
Amnu smo kontaktirali kako bismo saznali čime se bavi sada i da li je promijenila mišljenje i stav o odlasku iz BiH. Kada je u julu upitana šta misli o "odlivu mozgova", lijepa Maglajka kazala je kako je svjesna situacije, ali kako to ne znači da će i ona spakovati kofere i zaputiti se prema mjestu gdje je trava zelenija.
"Zvuči nevjerovatno, ali kada bih otišla negdje, glava bi me zaboljela. Ne zbog sistema, kao u BiH, nego od silnih ponuda za posao. Jednu sam već dobila iz Njemačke, dok iz svoje domovine nisam. Ipak, želim biti optimistična i ostati ovdje, pokušati stvoriti nešto. Još vidim pozitivne stvari oko sebe, šanse su na svakom koraku. Sreća, uspjeh, tuga i bol su u našim rukavima, od nas zavisi šta ćemo iz tog rukava izvući", kaže.
Otkako je diplomirala radi u advokatskoj kancelariji.
"Imala sam također priliku i obavljati pripravnički, ali sam odlučila ipak nastaviti master studij u zvanju redovne studentice. Uz to, pronašla sam nekoliko honorarnih poslova, u smislu izdavanja i prodaje nekretnina. Inače sam veoma aktivna, svaki dan mi mora biti turbulentan i više poslova je uvijek dobrodošlo", kaže Amna.
"Tužna je i činjenica da mnoge mlade kolege postaju i zabrinute, kada ja nisam bila zanimljiva na tržištu rada, šta će tek biti s njima. To me u početku, ta prva dva dana, degradiralo, tištilo, otjeralo onaj optimizam s mog lica u početku. Međutim, možda je i dobro da se to tada desilo, jer koliko god zvučalo kao kliše, jedino vas vaše dvije ruke i vaše dvije noge neće iznevjeriti i jedino se u njih i vi, a i ja smijemo uzdati. Ovdje moram reći da ja nisam dobila nikakvu podršku od države. Nažalost, stekla sam dojam da se uistinu u raznim nivoima vlasti uspjeh degradira", kaže.
Optimizam raste kroz putovanja i veliku podršku porodice i prijatelja
Optimistična je, kaže, te vjeruje da trud vrijedi i da će ga neko cijeniti. Ne dopušta da je obori činjenica da BiH ne cijeni ono što ima, te stalno ohrabruje druge da ne odustaju.
"Mislim da je najvažnije što im mogu reći u ovom trenutku da slijede svoje srce i osjećanja kada je riječ o donošenju odluke o životnom pozivu. Odlaziti svaki dan na posao koji volimo i kojemu se radujemo više i nije posao, nego zabava, a ima li išta ljepše kada nam zabava donosi materijalnu korist?", pita se Amna.
Naša sagovornica je prije nekoliko dana upisala master na Pravnom fakultetu, na krivičnopravnoj katedri. Svoju budućnost vidi kroz dvije paralelne prave koje se razvijaju u daljinu. Od malih nogu želi postati advokatica te je izrazito sretna što malo po malo ostvaruje svoj san. U tome je ne ometa turbulentan život i stalno pojavljivanje novih izazova, eksperimenata, ambicija i sličnih stvari. Naprotiv, to je pokreće i daje joj elan da nastavlja dalje.
"Svi znamo da postoji taj duboki jaz između teorije i prakse, a moja životna želja je smanjiti ga na minimum i postati jedna kompletna persona kojoj neće nedostajati ni jedno ni drugo", s osmijehom zaključuje Amna.