Đuro i Rene otkrivaju za Klix: Kako smo ušli u projekt Luda kuća i kome smo trn u oku

A Đuro dobacuje u svom stilu...

"I praznih novčanika. Prolazili smo kroz grozne i teške faze za vrijeme gradnje, ali sada uživamo u plodovima svega toga", kaže Đurić.

Uz brojne programe, gostujuće predstave, koncerte, večeri performera/Ludi petak, projekcije filmova, stand up formate, Luda kuća postala je omiljeno mjesto za izlazak za koji se iz dana u dan traži ulaznica više.

"Nema dana da nije puno, sve su predstave rasprodate po mjesec unaprijed, rasprodan je uvijek i balkon, otvaramo i pomoćna mjesta. Našu Ludu kuću posjetilo je više od 60 hiljada gostiju, što je sjajan uspjeh. Novi koncept pozorišta se ponudio sam od sebe u tom prostoru. Htjeli smo da budemo po nečemu prepoznatljivi, novi u gradu. I rekli smo sebi, kad već imamo ovakav prostor, da ćemo ga probati napraviti multifunkcionalnim", priznaje Đuro.

Mnogo je stvari po kojima su specifični, a jedna od njih je ta da se glumci nakon predstave druže s gostima.

"Prvenstveno smo mislili da će ovdje biti klasična pozorišna postavka. Imali smo čak i nekoliko filmskih večeri kada smo na platnu prikazivali nekoliko filmova, jer je ovo nekad bilo kino. Ovdje zna biti i sjajnih zabava, ljudi unajme prostor, čak i predstavu, imamo i svoju kabaretsku predstavu, ma bude svega. Specifični smo po tome da ljudi ovdje mogu nešto popiti i gricnuti pa onda dolazi i publika koja inače ne ide u pozorište. Žena lakše nagovori muža, jer može popiti pivo tokom predstave", šali se Rene.

Upravo njihova topla dobrodošlica, humor i atmosfera koju stvaraju jedan je od razloga što se za sva dešavanja u Ludoj kući traži karta više.

"Mi smo stvarno na početku prije svake predstave euforično dočekivali goste, sada se tu često pojavljujemo. Specifični smo i po tome da glumci nakon predstave dođu na druženje s publikom. To vrlo lako polazi za rukom ekipi iz predstave 'Dame biraju', njih žene obožavaju, ostane nam tu petsto dama da se druže s njima pa dame biraju", kaže nam kroz smijeh Bitorajac.

Zanimalo nas je dolazi li do nesuglasica između njih dvojice i ko u takvim situacijama vodi glavnu riječ.

"Super smo se Đuro i ja dogovorili. Ja pilim po jednom, ali kada se radi o matematici, brojkama, Đuro tu sve drži pod kontrolom. On neke tablice studira, a ja više idem na logiku da je, ako ima više publike, sve riješeno. On mi onda objašnjava da to nije baš tako, da treba gledati rashode", iskren je Bitorajac.

Zadovoljni su, kažu nam, mladom ekipom koju su okupili oko projekta i koja radi sjajan posao.

"Ja imam taj 'hendikep' da živim u Ljubljani, tako da većina stvari leži na Reneu i on tim upravlja, ja sam kao neki dopisni suvlasnik. Jedino smo privatno pozorište u regiji i veoma smo ponosni na to. Imamo mladu ekipu, sedam nas je ukupno, ali radimo dobar posao. Bolji nego druga gradska pozorišta s ogromnim budžetima. Puno gostujemo i puno pozorišta gostuje kod nas", govori Đuro.

Ipak, veliku zahvalnost, dodaje, duguje upravo svom kolegi Reneu.

"Ništa od toga ne bi bilo, da nije bilo Reneove ogromne energije koju nesebično dijeli i rasipa", kaže Đuro.

Pun komplimenata za svog prijatelja i kolegu je i Bitorajac.

"Đuro i ja zasad dobro funkcioniramo. Nismo se nijednom pokačili ili posvađali. Ministarstvo kulture nas ne doživljava. Nikad u životu nam nisu došli na predstavu, kao da smo mi nekome trn u oku, umjesto da pohvale ovakav projekt. Ali smo već naučili da nisi odgovoran nikome osim samom sebi i jako se veselimo publici, jer bez njih ne bi bilo ni nas", poručuje Bitorajac.

Obojica nas na kraju intervjua pozdravljaju uz simboličnu poruku: "Nadamo se da će uvod u naš sljedeći intervju biti činjenica da smo se riješili kredita". Nadamo se i mi!