Već 1. januara se u Dnevniku prikazivalo kako se provodila Nova godina i građani su mogli vidjeti gdje je drug Tito slavio, raspoloženje oko njega, kako pleše i slično. Iz sigurnosnih razloga, niko do 1. januara nije znao gdje će Tito slaviti. Nije bio striktno vezan za jedno mjesto i slavio je i po hotelima. Goran Bregović je jednom prilikom ispričao kako je svirao Titu za Novu godinu u nekom pozorištu.
"Jednom je neko došao na genijalnu ideju da prenosi doček Nove godine iz Doma mladih. Bili su tu stariji ljudi, a mi klinci smo slavili kod nekog od raje. Sve vrijeme su na TV-u ubacivali direktan prijenos iz Doma mladih i mi smo vidjeli oca jednog našeg druga kako je sve pjaniji i pjaniji i kako je ostavio njegovu mamu da sjedi, a on pleše s nekom plavušom. Kod nas se tata oblačio u Deda Mraza, mi ga provalimo, a dobijemo ono što nismo željeli. Očekuješ voz, a dobiješ džemper", ispričao nam je Elvis J. Kurtović.
Nije bilo dočeka na otvorenom i trgovima, kao sada, niti takmičenja ko će dovesti Gibonnija, Dinu Merlina i slične zvijezde. Elvis navodi i kako se u doba socijalizma grad rijetko kitio za Božić, budući da su tada vladali ateisti te da se grad kitio tek nekoliko dana pred Novu godinu. Nije bilo atmosfere kao danas, kada se grad kiti već polovinom decembra, a ni Božić i Nova godina nisu bili komercijalizovani kao danas.
"Ilija Brkić, nekadašnji urednik u Domu mladih, i Ruždija Metanović, njegov tadašnji pomoćnik, organizovali su rokerski doček Nove godine. Mi i ove mlađe grupe bili smo predgrupe velikim grupama poput Galije i Divljih jagoda, a mislim da je tada nastupao i Drugi način. To je bila '82. na '83., kada smo mi bili totalno mlada grupa. Bilo je jako loše. Nije bilo više od 200 ljudi. Ljudi nisu raspoloženi da slave Novu godinu uz rock 'n roll. To se tada organizovalo i nikada više", prisjeća se Elvis.
Mladi ljudi su prijeratne Nove godine dočekivali uglavnom po stanovima. Uvijek su nekome roditelji išli negdje.
"Kod mene se više nije slavilo, nakon što su mi izbušili zavjesu. Jednom smo od komšije, sa spačeka koji se raspadao, ukrali farove i napravili light show. Kada je komšija došao da starcima čestita Novu godinu, vrisnuo je 'Eno mojih farova'. U to doba se light show pravio tako što su se, na tehničkom odjelu u robnoj kući Sarajka, kupovali kondenzatori za veš mašinu i žice. Ako je majstor bio vješt, nije dolazilo do strujnog udara. Onda su svi donosili ploče, koliko se moglo skupiti, pa se svađali ko će biti DJ", objasnio je Elvis.
Ispričao je i kako je ploča bilo jako malo. Prosječni osnovci tada, npr. dva brata, nisu zajedno mogli imati više od 10 ili 20 ploča. Znalo se desiti da se jedna ploča za Novu godinu vrti više desetina puta.
Karlo Metikoš je pričao da su pri izlasku sa proslave pretresali goste kako bi vidjeli da neko u omotu svoje stare ploče nije ponio neku tuđu, noviju i vrjedniju. Nakon toga su ploče krali tako što su ih konopcem izbacivali kroz prozor.
Elvis objašnjava kako su prijeratni dočeci Novih godina, sa današnje tačke gledišta, bili jako siromašni. Baloni i ukrasi za jelke su se dobro čuvali, budući da su se teško kupovali novi. Predratni Nadrealisti su, kroz skečeve sa Reufom i Minkom, parodirali tipične sarajevske dočeke Nove godine s komšijama.
Nadrealisti su tada već bili odrasli ljudi, koji su Nove godine dočekivali u kafanama, pa su kroz skečeve ismijavali svoje roditelje. Ujutro se pio rashol i jela sarma te gledao Čkalja, skijanje i novogodišnji koncerti na TV-u. Uključivali su se iz raznih studija, a Sarajlije su gledale ono što su Skopje i Ljubljana gledali za Novu godinu. Ljudi su bili toliko fascinirani TV-om, da su samo u njega i gledali za Novu godinu.
"Jedan naš drug se pojavio u vikendici Suline tadašnje cure na Trebeviću, sa dvije Zagrepčanke, a slagao im je kako će doći Kusta i Nele. Kada je došao, vidio je kako njih dvojice nema na derneku. Zagrepčanke su digle frku, a on je morao sjesti u auto i tražiti ih po gradu. Na kraju ih je, ipak, našao. Bila je i jedna 'novoprimitivna' Nova godina na Akademiji scenskih umjetnosti, a organizovao je Miro Purivatra. Skupila se sva New Primitivs raja, a bio je i stage na kojem se sviralo. Međutim, kada smo tek došli na akademiju, dočekao nas je natpis 'Zakupljeno za članove Bokserskog kluba Željezničar'. Kada sam pozvonio, skontao sam da je to zezancija, da raja ne bi upadala. Bila je i jedna 'kokuzna' Nova godina, kada su popularni, predvođeni Kustom i Neletom, ispred Crvene galerije organizovali doček i kuhano vino“, prisjetio se Elvis.
Šta je donio rat
Ratne nove godine su već bile druga stvar. Elvis se prisjeća jedne iz Kluba neženja u galeriji Roman Petrović.
"Imali smo samo neku crkavicu, a ja sam vidio jednog švercera na pijaci na Ciglanama kako nosi čitavu gajbu Coca-Cole. Pitao sam ga gdje je nabavio i rekao mi je: 'Na tunelu, Dži, na tunelu'. Do tunela nam je bilo preriskantno ići. Ipak se našlo nešto pića. Ljudi su tada bili fizički slabi i napili bi se od jednog piva. Drugu ratnu Novu godinu smo dočekali u Sivom domu. Snimali smo Nadrealiste, ali je vrlo malo ljudi moglo gledati taj novogodišnji program zbog nedostatka struje. Svi su doveli svoje žene i djecu. Imali smo struju, imali smo prostoriju i posudili smo peć. Ta je bila dobra. Ona prva, '92. na '93., je bila teška. Proveo sam je sa starcima, u kući", ispričao je.
Prije rata, Sarajlije uglavnom nisu imale novca za novogodišnje turističke ponude i proslave u ugostiteljskim objektima. Tek sredinom '80-ih, u doba Ante Markovića, počeli su dočeci po kafanama.
Dodao je i kako je liberalni kapitalizam doveo je do toga da svi mogu biti zamijenjeni i svi se boje otkaza. Ljudi danas imaju više novca nego što su imali prije rata, ali je i veliki broj građana bez posla i prihoda. Nekadašnje plate bile su dosta niže od današnjih, ali se nije moglo ostati bez posla.
"Grozno je što ljudi danas tako lako ostaju bez posla i što niko nije nezamjenjiv. Ali, to je slučaj svuda u svijetu. Taj liberalni kapitalizam je doveo do toga da ili si bos ili hadžija. Nema one sredine", ispričao je.
Nakon rata, Elvisu je u lijepom sjećanju ostao doček 2001. Nove godine, kada je snimao Elvis J. Kurtović Show, koji je pokušavao da vrati "živu" muziku na TV. Tu je svirao bend Sinana Alimanovića, a posebno za tu noć su uvježbali "Sarajevo, ljubavi moja" sa studentima sa Muzičke akademije. Također su gostovali još neki sarajevski muzičari.
"Kada smo, na kraju, pokupili svu opremu i utovarili sve u kombi, ostao sam sa Bodom Kovačevićem i rekao mu: 'Pa, Bodo, nismo jedan drugom ni čestitali'. Svi su već bili otišli i bilo je jako kasno, a ja sam se izljubio sa Bodom, da bi on tri godine nakon toga preminuo. Zato mi je ta Nova godina i draga. Svirao sam sa svojim idolom iz djetinjstva", rekao je Elvis.
Za ovu Novu godinu, Elvis je planirao otići na koncert Sarajevske filharmonije, nakon čega će ostatak noći provesti u krugu porodice.
