10 godina Al Jazeere Balkans kroz oči čovjeka koji je prvi izgovorio: "Ovo je Al Jazeera"

Al Jazeera Balkans je svojim pokretanjem donijela jedan novi nivo novinarstva, počevši od tehnologija prenosa i kreiranja sadržaja, preko saradnje i susreta s ljudima koji predstavljaju velika imena u ovoj profesiji.

"U Sarajevu smo u jednom trenutku na jednom mjestu vidjeli, susreli ljude koji su važna imena u ovoj profesiji na globalnom nivou, s iskustvom mreže Al Jazeera, BBC-a, CNN-a i sl. Došli su radi nas. Radili s nama. I dalje rade. Objašnjavali kako praviti TV-formate baš onako kako ih prave u Londonu, Berlinu, Dohi...", pojašnjava Delić.

Također, ističe kako su dobili mogućnost koristiti tehnologije za koje su do tada tek ponegdje čuli: "'Koriste to u Londonu, dolazi ono iz Njemačke…' To više nisu bile samo fraze ili želje. To imamo ispred sebe."

Pojasnio je koliku odgovornost takve mogućnosti nose te da zapravo na "tako odgovoran odnos mreže možete samo biti odgovorni".

"To je vrijednost i sretan sam da potičemo i druge oko sebe da budemo odgovorni profesionalci, odgovorne televizije…", poručuje Saša.

Brojni sati programa i "prijedlog za ambasadora"

Decenija rada na televiziji znači sate i sate TV-programa, a kada se konkretno radi o Saši, sate i sate programa uživo te brojne anegdote koje su obilježile ovaj vremenski period. Delić kao primjer navodi američke predsjedničke izbore 2016. godine.

"Ušao sam u studio u dva sata ujutro, a odjavio taj 'segment programa' u 9:00. Zanimljivo je bilo ući u studio tokom noći s jednom ekipom kolega u desku i izaći iz studija drugi dan, mislim da je počeo padati snijeg, s drugom ekipom koja me pozdravila u redakciji", kaže Saša.

Također, istaknuo je kako izazove programa nerijetko primijeti i publika te je spomenuo jedan od komentara na društvenim mrežama.

"Jedan od komentara na Facebooku tada je bio: 'Ide li ovaj čovjek ikad u toalet'… To mi tokom noći nije ni palo na pamet. Izbori su doveli Trumpa u Bijelu kuću, pomalo šokiranima, program je bio izazovan…", govori Delić.

Još jedan od izazovnijih zadataka bilo je izvještavanje s Dana sjećanja u Vukovaru, samo sedam dana nakon početka emitovanja programa.

"To jutro, 18. 11. 2011., i danas imam osjećaj da je najhladnije jutro koje znam. Ili smo samo imali tremu od događaja, važnosti zadatka, pristupa… ni danas mi nije jasno. No, i dalje su žive slike - tekst priloga pišem na koljenima, kolega kraj mene u automobilu sređuje ton i sliku, telefonom čitam tekst urednici, potom direktoru Goranu Miliću kako bi odobrili (interneta nema jer su mreže preopterećene) i… stižemo da ga montiramo i pošaljemo na emitovanje. Uz to se i uživo javljamo", priča Delić.

Nakon što su uspjeli nadomjestiti sve nedostatke i završiti posao kaže kako mu je Goran Milić te večeri rekao: "Dobri moj Saša, predložit ću te za ambasadora."

Neizvjesnost i odgovornost izvještavanja s mjesta događaja

Kako su putovanja sastavni dio Sašinog posla, izdvojio je put u Pariz u januaru 2015. godine nakon napada na redakciju lista Charlie Hebdo kao prilično strašno iskustvo.

"Dok smo sve tehnički podešavali za javljanje, čuli smo za talačku krizu i napad na hipermarket u istočnom dijelu Pariza. Odmah smo krenuli tamo. U priličnoj konfuziji uspjeli smo da se lociramo. Da pronađemo tehničke kapacitete za javljanje. U neizvjesnoj i napetoj situaciji osluškivali smo pucnje i pokušavali rastumačiti o kojem kalibru je riječ (!?)… Da bismo dva dana nakon toga u centru Pariza pratili veliko okupljanje na Trgu Republike, kojim se svijet solidarisao s Francuskom, kolona na čijem čelu su bili svjetski lideri, emocije prepunog trga… stajali smo rame uz rame s reporterima svjetskih medija", priča Saša.

"Ali! Tek mogu da zamislim kako su se moje kolegice osjećale kada su izvještavale s ratnog područja na istoku Ukrajine...", dodaje.

Kroz svojevrsnu rekapitulaciju posljednjih 10 godina Delić ističe da je sami početak emitovanja bio veliki izazov, uzbuđenje i zadovoljstvo te "teško da se išta može porediti s emocijama tog novembra".

Međutim, ističe da je i "novo normalno" na koje nas pandemija tjera da se naviknemo i dalje izazov.

"I televizija se privikava da posluje dehumanizirana - ambijent u kojem ljudsko biće treba da izbjegava susret s drugim ljudskim bićem… Ne ide lako", poručuje za kraj Delić.