AJB DOC otvorio je film o ljubavi Britanke i srbijanskog Roma koje je spojila muzika
Neprikosnoveni šarm "Skupljača perja" Aleksandra Petrovića, "Doma za vešanje" Emira Kusturice, pa i "Epizode u životu berača željeza" Danisa Tanovića donosio nam je tugaljivi melos romske tuge, ljubavi i nestalnosti.
Ako malo bolje razmislite, romska kultura je inspirisala brojne projekte, poput "Snatcha" Guyja Richieja ili televizijskog hita "Peaky Blinders", a lokalni sinonim za cigansku ljubavnu tugu jeste Bekim Fehmiu, koji krvavih ruku plače uz taktove pjesme "Đelem, đelem", koju izvodi Olivera Katarina u jednoj od najpoznatijih scena jugoslavenskog filma.
Kada je muzičarka Faith Eliot 2011. godine iz Engleske doputovala u Srbiju, nije se nadala da će tamo sresti šarmantnog romskog violinistu Branka Ristića, ali i britansku rediteljicu Catherine Harte, koja je u selu Grabovica dovršavala tezu iz vizuelne antropologije. Rediteljica je odmah uvidjela da ima materijal za dokumentarni film, kada je uprkos jezičkim barijerama dvoje talentovanih ljudi zarobila muzička hemija.
Harte je potom započela snimanje sedmogodišnjeg emotivnog i muzičkog putovanja Faith i Branka, para koji je ubrzo spojila i ljubav. Oni su se uskoro vjenčali i postali poznati duo koji izvodi srbijansku romsku muziku, ali kako je muzika jedino što imaju zajedničko, njihove razlike će staviti njihovu vezu na kušnju. Kroz sedam (kriznih) godina rediteljica je pratila uspone i padove para, paralelno se noseći s problemima u finansiranju svog filma, bilježeći geografsku, kafansku i emocionalnu ogoljenost jedne ljubavi.
Tonovima ciganskog stakata, harmonike i violine dokumentarni film "Faith i Branko" je ispunjen od prve do posljednje minute, vodeći nas u srž susreta dvoje ljudi iz različitih kultura. Živopisna muzika je toliko dobra da ju je već otkupio Monduo Films, vodeći distributer muzike iz dugometražnih dokumentarnih filmova. Dinamični tonovi su zapravo soundtrack njihovih duša, jer oslikavaju procjep koji se pruža između njih. Faith se pokušava uklopiti u pitoresknu romsku porodicu u kojoj žene imaju posebno mjesto i uloge, dok se Branko pokušava prilagoditi njenoj samostalnosti i odbijanju svega što romske žene tradicionalno vide kao ostvarenje životnih ciljeva - rađati djecu i brinuti se za kućanstvo.
Jedno od značenja riječi rom na romskom jeziku je čovjek, a upravo jedan od tih "neuhvatljivih" ljudi je Branko, koji se zaljubljuje u ženu slobodnijeg duha od njegovog. Ona će ga iznevjeriti, jer će pažnju pokloniti drugom muškarcu. To će Branka dovesti do toga da se susretne s prokletsvom ciganske ljubavi i goleme tuge koju ona ostavlja za sobom. S druge strane, pratimo i njegovo prilagođavanje uslovima s kojima se susreće na turneji po Velikoj Britaniji, gdje će svoje obrasce življenja u ruralnom srbijanskom selu morati prilagoditi kozmopolitskom životu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Karizmatični duo svojom jednostavnošću jednostavno hipnotizira kameru, brišući granice između fikcije i realnosti, pa nam se na trenutak čini da zapravo gledamo dvoje glumaca. Njihova prirodnost nas odvodi u ljubavnu dilemu i od naoko zapleta sapunice pravi vrhunsku dramu, a naše iščekivanje vodi u pravcu neizvjesnosti u vezi s tim da li će par na koncu uspjeti prevladati prepreke i ostati zajedno, ne samo kao uspješan muzički duo nego i kao emotivni partneri.
"Faith i Branko" je ljubavna priča, muzički dokumetarac koji nas vodi na emocionalno i "world music" putovanje, potvrđujući onu tezu po kojoj sretni ljudi ne pišu pjesme i kako se muzički autori moraju dobro zaprljati da bi ih uspjeli napisati, kako je svojevremeno rekao Toma Zdravković.
Film će biti prikazan 10. septembra i označit će početak 4. AJB DOC-a, koji i ove godine donosi niz zanimljivih dokumentarnih naslova svjetske produkcije, a u kojima se progovara o problematici i preokupacijama savremenog svijeta.
Nalić: Ne znam kako su svi ti igrači došli u Slobodu, ni ko ih je doveo ovdje
