Aleksandar Reljić: Nikad se nije lakše vladalo uz pomoć straha i neznanja o drugom
U razgovoru za Klix.ba Reljić je rekao je da prikazivanje filma "Unuk" u glavnom gradu BiH i AJB DOC Festivalu za njega velika stvar.
"Mislim da će ga, s obzirom na nedavnu prošlost i teška ratna iskustva na ovim prostorima, sarajevska i bh. publika prepoznati kao veoma značajan film. Svakako očekujem mnogo od predstojećeg AJB Festivala, kao mjesta susreta sa sjajnim autorima i kolegama iz svijeta dokumentaristike", rekao je Reljić.
Suočavanje s prošlošću
Film "Unuk" (Enkel) bavi se temom suočavanja sa prošlošću i najtežim ratnim zločinima u historiji čovječanstva koji se ne smiju zaboraviti, ali kroz proces praštanja žrtve nudi i jedan drugačiji pristup prevazilaženju teške i mučne prošlosti.
"Naime, pored unuka komandanta Auschwitza Rainera Hesa koji otvoreno govori i osuđuje zločine svog dede Rudolfa, koji je zbog ubistva 2,5 miliona Jevreja 1947. osuđen na smrt vješanjem, protagonistkinja filma Eva Mozes Kor, žrtva Mengeleovih smrtonosnih eksperimenata, prašta svojim zločincima jer, kako kaže, do kraja života ostati žrtva Auschwitza. Na kraju, unuka zločinca simbolično usvaja kao svog unuka. To je jedna nova dimenzija priče o holokaustu koju sam morao pretočiti u film i nadam se da će to publika i kritika prepoznati", rekao je on.
Rainer je kao petnaestogodišnjak, nakon što je saznao da je njegov djed odgovoran za istrebljenje dva i po miliona Jevreja u Drugom svjetskom ratu, prekinuo odnose s porodicom i napustio dom. Rainer i Eva se, uz specifična životna iskustva, ujedinjuju u borbi protiv neonacizma, antisemitizma, rasizma i ksenofobije u današnjem svijetu.
"Mnogi osuđuju Evine poteze i ona je toga svjesna, ali gura svoje. S druge strane, drži izuzetno posjećena predavanja širom Amerike i na svoj nevjerovatno šarmantan način osvaja simpatije ogromnog broja ljudi. Tako je bilo i sa publikom mog filma. Većina je podržava, ali je bilo i onih koji su sumnjali i sumnjaju u njene motive. Smatram da, bez obzira na motive, ono što je ona preživjela sa svojih deset godina života i ono što danas čini, svakako ima svoju težinu i kredibilitet. Eva i Rainer su svakako 'crne ovce' i ono zbog čega sam radio ovaj film je činjenica da se kroz njihovu priču i odnos dokazuje da ništa u svetu nije crno - bijelo i da se ništa ne može prihvatiti zdravo za gotovo", ispričao je Reljić za naš portal.
U holokaustu je, između ostalog, ubijeno više od 10.000 Jevreja iz Bačke kojima je Reljić posvetio ova film.
"Ništa nismo naučili"
Na pitanje koliko su nam općenito kao društvu holokaust i tragedije iz Drugog svjetskog rata bile lekcije, naš sagovornik kaže da nismo naučili ništa.
"Nije to odlika samo ovih prostora, jer nažalost svuda u Evropi svjedočimo jačanju desničarske, rasističke i drugih retrogradnih ideja kojima se ljudi nisu spremni oduprijeti. Pogledajte samo odnos javnosti prema talasu migracija i sve će vam biti jasno. Čini se da smo danas sve bliže tridesetim godinama prošlog stoljeća, nego 21. stoljeću u kojem su svim slojevima društva dostupne sve informacije, a čini se da se nikad lakše nije vladalo uz pomoć straha i neznanja o drugom i drugačijem. Sam Rainer to konstatuje u filmu, u jednoj sceni gdje sa švedskim studentima razgovara nakon obilaska Auschwitza. Rainer im tada izgovara rečenicu: 'Danas, ako čitate Mein Kampf, samo uklonite riječ 'Jevrej' i stavite 'musliman' i shvatit ćete šta se danas dešava u svijetu'. Ništa nismo naučili i plašim se da nećemo naučiti dok god dozvoljavamo da nama upravljaju ljudi čiji je interes da vječno živimo u strahu, da smo kao ovce zatvoreni u svojim malim torovima", pojasnio je Reljić.
Trenutna dešavanja na području bivše Jugoslavije su, dodaje, jako opasna jer dominatne politike u velikoj mjeri relativizuju zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, ali i one počinjene u Drugom svjetskom ratu.
"Danas se više nego ikad se sistemski radi na brisanju slavne antifašističke prošlosti naših naroda i veličaju se desničarske politike. Proces suočavanja sa zločinima iz devedesetih je gotovo potpuno zaustavljen i danas je mnogo teže javno govoriti i raditi na tom procesu, nego što je to bilo u vrijeme samih ratova. Najstrašnije je to što današnje dominatne desničarske politike podržavaju institucije međunarodne zajednice, što je ranije bilo nezamislivo. Svi ti vladari našeg javnog prostora su njihove sluge, a mi taoci njihovih apetita i u velikoj opasnosti da nas ponovo gurnu u neke svoje ratove iz kojih će kao i uvijek izaći još bogatiji. Očito je da smo Briselu i uopće međunarodnoj zajednici postali potpuno nevažni. Njima je jedino bitno da imaju po jedan telefon, u svakoj od ovih naših malih i beznačajnih državica, koji pozovu i kao riješe neki problem. To je jako opasno i plašim se da će se kao takvo ubrzo pokazati", zaključio je Reljić na kraju razgovora za Klix.ba.
