Američki dokumentarac o ratu protiv koronavirusa donosi detalje iz bolnice u Italiji
Frontline predstavlja mučan i rijedak uvid u borbu protiv koronavirusa u bolnici Maggiore u lombardijskom gradu Cremona, donoseći priče medicinskog osoblja i pacijenata s intenzivne njege. Bolnica u Cremoni je bila najviše pogođena za vrijeme pandemije i u njoj se dogodila prva smrt uzrokovana koronavirusom. U njoj se također dogodio i prvi dokumentarni film o borbi protiv korone.
Dr. Francesca Mangiatodi 17. marta, u 8 ujutro, završava dvanaestosatnu smjenu u bolnici Maggiore u Cremoni s 15 pacijenata u hodniku i jednim toaletom na cijelom spratu. Pita se šta se događa i gdje je nestala humanost. Gledajući u kameru, u suzama kaže da je njena profesija izgubila smisao, da je bolnica doživjela kolaps te kako se divi se pacijentima oboljelim od COVID-19, koji danima strpljivo čekaju da se suoče sa svojom sudbinom.
Na vrhuncu epidemije koronavirusa u Sjevernoj Italiji, Sasha Joelle Achilli je producirala, snimala i režirala dokumentarni film "Inside Italy's COVID War", koji je nastao u produkciji Frontlineaa, a jutros ga je na You Tubeu objavio PBS, učinivši ga dostupnim cijelom svijetu. Fotografija koju je dr. Francesca Mangiatoldi zabilježila u bolnici, na kojoj isrpljena medicinska radnica spava na radnom stolu pored tastature, inspirisala je nagrađivanu redateljicu dokumentarnih filmova da se odvaži ući u bolnicu i provesti neko vrijeme na prvoj liniji odbrane od virusa koji je imao sva raspoloživa oružja, dok su doktori raspolagali samo s njih nekoliko.
Prvi put imamo sveobuhvatan uvid u mukotrpnu borbu medicinskog osoblja za živote pacijenata u prenapučenim talijanskim bolnicama, u kojima se najveća borba vodila za slobodni krevet, jer je svaki kutak bolnice u Cremoni ispunjen pacijentima. Na samom početku vidimo napore dr. Mangiatodi koja bjesomučno telefonira nazivajući odjele bolnice s upitima o slobodnim posteljama.
Naposlijetku saznaje da je jedna pacijentica s ginekologije preminula i da za par sati mogu pripremiti njezin krevet. Među pacijentima oboljelim od koronavirusa su i tridesetogodišnjaci, a snimci iz hodnika bolnica i pacijenti koje vidimo priključene na respiratore razuvjerit će i najžešće zagovornike teorija zavjere, koji su u proglašenju pandemije COVID-19 vidjeli svjetsku urotu i pretjeranu reakciju čovječanstva na "malo jaču gripu".
Na vrhuncu užasa talijanskog scenarija doktori su u dilemi i stavljeni pred izbor o tome da odluče koji pacijent ima najviše šanse da preživi i da njega priključe na respirator, a da se oproste od pacijenata starije životne dobi. U filmu možete vidjeti očajne doktore s glavom među rukama, koji u suzama i nevjerici moraju donijeti odluku o tome kome produžiti život, a koga pustiti u smrt. Pritom se suočavaju sa sve učestalijim obolijevanjem svojih kolega i strahom za vlastite živote.
U fiilmu možete vidjeti prizore iz stana doktorice i svakodnevni život koji je vodila s djecom i suprugom kada nije bila na poslu. Morala je biti strogo odvojena od djece, a pravila ponašanja napisala je na vratima sobe u kojoj je boravila, gdje su ukućani mogli ulaziti samo s maskama i rukavicama. Na listu papira napisala je djeci kako nema ljubljenja i da ih mama voli. U filmu možete vidjeti i situacije u kojima pacijenti na respiratorima putem mobitela komuniciraju sa članovima svioje porodice, čime se postiže potpuno osobna percepcija pandemije, svedena na priče običnih ljudi i pacijenata, čije glave nisu više "zamagljene" kao glave zaštićenih svjedoka.
Talijanski scenarij je bio nešto čega su se sve svjetske države pribojavale. Oči svijeta su sedmicama bile uperene u Lombardiju, odakle su svakodnevno stižale užasne brojeke o novozaraženima i umrlima. Kolona vojnih kamiona s lijesovima bio je jedan od najužasnijih prizora koji su od tamo stigli. Cremona je grad poznat po izvrsnim violinama koje se tamo proizvode, a u jeku pandemije japanska violinistica Lena Yokoyama je na krovu bolnice Maggiore izvela kompoziciju "Gabriel's Oboe" Ennia Morriconea u čast medicinskim radnicima.