Američki mediji porede "Quo vadis, Aida" sa "Schindlerovom listom", a Srebrenicu s Auschwitzom
Naročito je bitno istaći da Foreign Policy film naše rediteljice poredi sa čuvenom Schindlerovom listom, jednim od najpoznatijih filmskih ostvarenja.
Kako se ističe u tekstu, ukoliko "Quo vadis, Aida" osvoji Oskara u aprilu, mogao bi učiniti za Srebrenicu "ono što je Schindlerova lista učinila za Auschwitz, a to je urezati tragediju i zločin u sjećanje kako se nikada ne bi zaboravilo šta se tamo dogodilo".
Dalje je detaljno opisana tema i radnja filma "Quo vadis, Aida" te navedeno kako on govori o zlostavljanju i ubistvima u Srebrenici.
S druge strane, The Playlist i Hollywood Reporter, koji inače pišu osvrte i recenzije o filmovima, televizijskim i zabavnim emisijama, analizirali su "Quo vadis, Aida", ali u razgovoru s rediteljicom Jasmilom Žbanić.
Naveli su da je "Quo vadis, Aida?" herojski pokušaj Jasmile Žbanić da osigura da horor (genocid op.a.) ne bude nikada zaboravljen te da bude pouka trenutnim i svim budućim generacijama.
Kasnije su opisali radnju filma u kojem zapravo Aida radi kao prevoditeljica za Ujedinjene nacije (UN) u malom gradu Srebrenici. Kada srpska vojska zauzme grad, njena porodica je među hiljadama građana koji zaštitu traže u bazi UN-a.
Kao osoba upućena u pregovore, Aida ima pristup ključnim informacijama koje prevodi. Šta će biti sa njenom porodicom i drugima - spas ili smrt? Koji bi korak trebala poduzeti?
Aida pokušava učiniti sve što je u njenoj moći da zaštiti supruga i dva sina tinejdžera dok srpska vojska polako okupira grad i građane uzima pod svoje.
"Quo vadis, Aida?" je već do sada imao nekoliko premijera i osvojio je brojne nagrade, ali i pohvale s obzirom na to da niko nije ostao ravnodušan na samu temu, ali i njenu konačnu izvedbu.
Film je svjetsku premijeru imao u takmičarskom programu Venecijanskog filmskog festivala. Nakon toga je prikazan i na Toronto Film Festivalu, na filmskim festivalima u Antaliji (Turska) i Hamburgu (Njemačka), a bit će prikazan i na El Gouna festivalu u Egiptu, u Busanu u Južnoj Koreji, na Viennalu u Austriji, u Wrocławu u Poljskoj te na festivalu u Rotterdamu u Nizozemskoj.
Govoreći za The Playlist Žbanić nije krila svoje uzbuđenje zbog nominacije filma za nagradu Oscar. Upravo ta nominacija je bila tema intervjua, a Žbanić je u jednom navratu kazala da taj film više ne doživljava "svojim, već ostvarenjem cijele države s obzirom na to da su njeni građani veoma uzbuđeni zbog same činjenice da je otvoren put za dobijanje Oscara".
Bilo je riječi i o prepoznavanju suštine filma te je konstatacija novinara bila upravo to da su mnogi ljudi kako u BiH, regiji, tako i bilo gdje u svijetu mogli prepoznati nečiju traumu i bol koja je prikazana u ovoj priči.
"BiH je veoma mala zemlja koja se i nakon rata bori sa teškom situacijom jer su određene stvari pogrešno napravljene. Ne napredujemo, mnogo je političkih borbi, nacionalizma. Tu je i to političko pitanje u kojem Srbi poriču sve ono što se u Bosni dešavalo tokom rata. Dakle, tu je i dalje mnogo negativne energije koja na neki način i pozitivne priče poput uspjeha ovog filma zasjeni u jednom trenutku. A bilo je zaista teško sve realizovati i tehnički i finansijski", ispričala je Žbanić.
Tema intervjua je bio i "maćehinski" odnos Evrope prema dešavanjima u Bosni, pa je tako novinar upitao Žbanić da li je bila iznenađena time koliko malo tih zemalja znaju pravu istinu o ratu u ovoj balkanskoj zemlji.
"Bosna i rat u njoj su uvijek bili pored Evrope. Uvijek su nas posmatrali kao 'druge'. Prisustvovala sam jednoj konferenciji na kojoj se govorilo o zajedništvu Evrope u kojoj 70 godina nije bilo sukoba na šta sam odgovorila da li se sjećaju da je prije 25 godina ubijeno 100.000 ljudi, na šta su mi odgovorili, da, ali znate to je Bosna, to je negdje drugdje", odgovorila je Žbanić.
Bilo je priče i o inspiraciji koju je Žbanić pretočila u lik Aide, šta je to što je bilo presudno da film govori o toj temi, a novinara je posebno potresla činjenica da mnoge žene tragaju za 1.700 tijela svojih najmilijih.
Iste i slične teme sadržane su u intervjuu za Hollywood Reporter. Fokus priče je u najvećoj mjeri bio na reakcijama na film kako u lokalnoj sredini tako i u regiji, zatim o saradnji glumaca iz Evrope i BiH, a posebno zanimljivo pitanje je bilo "Koliko je Srebrenica prisutna danas u Bosni?".
"Mnogo je prisutna, ali nažalost u političkim previranjima. Nikada se nije tačka stavila na rat, a nedavni izbori su pokazali u kakvom okruženju živimo kada su se pojavile majice na kojima je istaknut užasni slogan 'Nož, žica Srebrenica' aludirajući na to da bi se nekada u budućnosti mogle ponoviti ti užasni trenuci. Osim toga, svaka strana sebe smatra žrtvama i to se nikako ne mijenja. Zbog toga sam snimila ovaj film, da se buduće generacije edukuju", poručila je Žbanić.
Glavne uloge u filmu su ostvarili Jasna Đuričić, Izudin Bajrović, Boris Ler, Dino Bajrović, Boris Isaković.
Producenti filma su Damir Ibrahimović i Jasmila Žbanić (Deblokada, BiH), a film je realizovan u koprodukciji sa Coop99 (Austrija), Digital Cube (Rumunija), N279 Productions (Holandija), Razor Film (Njemačka), Extreme Emotions (Poljska), Indie Prod (Francuska) i Torden Film (Norveška), u partnerstvu sa Radio-televizijom Bosne i Hercegovine, turskom TRT, njemačko-francuskom TV ARTE/ ZDF i austrijskom ORF.
