Bobo Jelčić o filmu "Sam samcat": Umjetnost postoji da bi reagovala na život
Na početku razagovora Jelčić nam je rekao da mu je čast što je njegov drugi dugometražni igrani film premijerno prikazan u Sarajevu, a priznao nam je da je sinoć imao tremu.
"Bio sam veoma nervozan i nemiran, ne znam kad sam takav bio. Poklopilo se niz nekih stvari koje mi nisu odgovarale, od nekih tehničkih stvari do vremena koje je bilo čudno, tako da sam imao dojam da nije baš dobar dan za premijeru. No, sve je prošlo dobro, zadovoljan sam kako je publika to razumjela i komunicirala s tom pričom i junacima. To mi je bilo najvažnije", rekao je.
Prve reakcije na film koji donsi priču o životu nakon razvoda, odnosno borbi oca da više vremena provede sa svojim djetetom, su izuzetno dobre.
All Alone by Bobo Jelčić - trailer from SpiritusMovens on Vimeo.
"Uvijek pokušavam napraviti neku strukturu priče koja će i mene samog iznenaditi i naravno neki sadržaj koji do sad nije ispričan na taj način. To su neki zahtjevi koje stavljam pred sebe, a automatski su ti zahtjevi i pred publikom koja to treba percipirati", rekao je Jelčić.
Dodaje da je neophodno iznova progovarati o društveno angažovanim temama koje su naša svakodnevnica, jer umjetnost postoji kako bi reagovala na život.
"Život je uvijek tema, pitanje je samo kako doći do toga što je krucijalni problem ovog vremena. Ja sve stvari radim iz veoma emotivnih poriva, jer ne znam drugačije i mislim da nema smisla drugačije. Za mene je umjetnost prije svega emotivan pa tek onda racionalan čin", rekao je.
Život nakon razvoda iz muške perspektive
Priču o životu nakon razvoda i borbi za starateljstvo nad djetetom Jelčić je ispričao iz muškog ugla.
"Mogla je biti i majka, međutim, suština tog postrazvodnog procesa je da uvijek neko nedostaje djetetu. Htio sam potencirati tu činjenicu koja je, kad je tako restriktivna, još više upečatljiva i još više skrene pažnju na nešto što je u cijeloj toj priči bitno, a bitan je nedostatak tog nekog drugog čovjeka", objasnio je.
Osim teme razvoda i borbe za starateljstvo nad djetetom, Jelčić u filmu "Sam samcat" otvara niz drugih aktuelnih tema - od administrativnih barijera i rješavanja stvari "preko veze" do podjela na osnovu etničke i nacionalne pripadnosti.
"To zapravo govori o jednoj situaciji u kojoj mi živimo, a živimo u totalnoj politizaciji koja nije sadržajno politička, već politikanska. U njoj se zapravo manipuliše raznim stvarima, od visoke politike do svakodnevnih razgovora, jer smo uronjeni u jedan diskurs u kojem se zapravo počinjemo izjašnjavati tako kako ne bismo htjeli. Ni ova tema, ni ovaj film, a ni vrijeme u kojem ti ljudi žive nisu imuni na to. Naprosto se neka intimna tema koja bi se mogla riješiti u Centru za socijalni rad rješava u institucijama i to je zapravo ironija cijelog sistema. Puno vremena provodimo savladavanjem nekih stvari koje su veoma jednostavne", rekao je.
Saradnja s Mikijem Manojlovićem
U ovom filmu Jelčić je okupio značajnu glumačku ekipu. Uloge su, između ostalih, ostvarili Rakan Rushaidat, Miki Manojlović, Snježana Sinovčić Šiškov, Goran Navojec, Ksenija Marinković, Jadranka Đokić i brojni drugi.
"Ono što ja radim je veoma temeljit proces u kojem nema improvizacije. Ja imam veoma skučen dijapazon tema kojima se smijem baviti i prije nego sam ušao u taj film znao sam šta hoću. Zbog toga je taj rad veoma precizan i on paše glumcima koji vole da rade. Ovi glumci koji su radili sa mnom me uglavnom znaju, a s Mikijem Manojlovićem sam radio prvi put. To je glumačka legenda koja je prošla sve i koja je u ovaj film ušla otvorenog srca, što me posebno raduje. Veoma je dobar saradnik, spreman i sposoban da radi", rekao je Jelčić na kraju razgovora za Klix.ba.
"Sam samcat" donosi priču o Marku koji gotovo nikada nije sam: neprekidno ga okružuju rođaci, prijatelji, radne kolege i poznanici iz komšiluka. Uprkos tome, Marka do ludila dovodi minimalan kontakt s osobom koju voli više od bilo koga drugog – kćerkom koja je, kada se razveo od supruge, ostala živjeti s majkom. Nakon što pokrene spor kako bi se izborio za pravo da provodi više vremena s njom, ulazi u kafkijanski svijet socijalne službe u rasulu.
Film se takmiči za nagradu Srce Sarajeva za najbolji igrani film, a nakon svjetske premijere ide na festivalsku turneju.
