Božić u Jugoslaviji? U kinima je bizarna priča o stricu iz noćne more
Međutim, činjenica je da se ove godine dogodilo nekoliko ugodnih iznenađenja u vidu originalnih i žanrovski raznolikih priča, od crne komedije do teških socijalnih drama, među kojima je najzapaženiji naslov “Sigurno mjesto”, intimna priča Juraja Lerotića o samoubistvu koja je osvojila glavne nagrade Sarajevo Film Festivala.
Debitantski dugomentražni film reditelja Davida Kapca i Andrije Mardešića neobičan je triler s legendarnim srpskim glumcem Predragom Mikijem Manojlovićem u glavnoj ulozi, koji je udružen s glumačkim snagama Godana Bogdana, Ivane Roščić i Roka Sikavice.
Psihološki triler “Stric” je ove godine prikazan u Puli, a nagrađen je na međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima. Na strica iz noćne more ovih dana niko ne ostaje imun. Priča je groteskna, duhovita i na trenutke vrlo odbojna.
Ovo će biti najbolji Božić ikad
Nalazimo se u Jugoslaviji kasnih osamdesetih. Na to nas upućuju žive i rastopljene boje karakteristične za estetiku VHS formata, odjeća likova i kućanski aparati kojima se oni služe. Obitelj dočekuje svog voljenog strica koji se iz Njemačke vraća kući za Božić. On stiže u skladu sa svim klišejima YU gastarbajtera, u plavom Mercedesu, sa štekama Marlbora, slatkišima i novom odjećom. Majka je loše ispekla ćurku, prepekla kolače i napravila hrvatsku rusku salatu, pa okupljena obitelj “uživa” za stolom, pjevajući pjesme “Novih fosila”.
Od samog početka atmosfera je napeta. Stric ima neobično jak autoritet i svi trpe njegove čudne zahtjeve i komenare. On je nacionalist koji voli domovinu, iako uživa u svim čarima dijaspore. Pjeva zabranjene pjesme, pipka svoju nevjestu, a nećaka propituje o tome da li su mu narasle dlake na testisima. Stric ih nečim ucjenjuje, doslovno i figurativno drži za ja**, ali ne znamo zašto ga se oni toliko boje. Usiljeno druženje iznenada prekida zvonjava pametnog telefona pa ubrzo postaje jasno da nisu 1980-e i da se nalazimo u verziji domaće Zone sumraka.
Osim teme koja je bliska regionalnoj publici, “Stric” je i produkcijski obojen snagama bivše Jugoslavije. Miki Manojlović je izvrstan i nećete moći skinuti pogled s njegovih glumačkih bravura. S druge strane, Širokobriježanin Goran Bogdan nas je već navikao da je standardno dobar i da svaku ulogu koju dobije učini posebnom. Nakon “Oca” Srdana Golubovića, ponovo se nalazi u ulozi nemoćnog oca, koji mora učiniti nevjerovatne napore da spasi svoju djecu.
Film će s posebnom pažnjom gledati svi oni koji su odrastali u Jugoslaviji i čiji su trenuci sreće nastajali onda kada su dolazili u doticaj s novim filmovim na VHS-u, gumenim bombonima i farmerkama iz Trsta. Za neke je to horor, za neke komedija, a za neke groteskna situacija o kojoj više ne znaju šta da misle. Baš takve emocije kod publike proizvodi nesvakidašnji triler “Stric”.
