Četrdeset godina od premijere filma "Miris dunja": U ljubavi i ratu sve je dozvoljeno
Sarajevski reditelj Mirza Idrizović je već sedamdesetih potvrdio status jednog od najozbiljnijih rediteljskih imena bivše države. Snimio je naslove "Ram za sliku moje drage" (1968.), "Život je masovna pojava" (1970.) i "Pjegava djevojka" (1973.), a onda je 1982. godine iz scenarističke saradnje sa Zukom Džumhurom nastao film "Miris dunja".
Ratna melodrama, koja se bavi odnosom muslimana i Jevreja tokom njemačke okupacije Sarajeva, bila je jugoslavenski predstavnik za nagradu Oscar, a film je dobitnik i pulske Zlatne arene za scenarij.
Priča predstavlja sarajevskog biznismena koji se brzo obogatio tokom Drugog svjetskog rata, zahvaljujući šurovanju s nacistima, ali koji nije računao na to da će postati opčinjen mladom Jevrejkom, što će ga dovesti do tragedije. Glumac čiji je raskošni talenat obilježio ovaj film je Mustafa Nadarević, kojem je ovo bila prva glavna uloga na filmu.
Uvijek može gore
Sarajevo, 1941. godine. Znatan dio Bosne i Hercegovine nalazi u sastavu NDH i događa se progon Srba i Jevreja. Zahvaljujući svojim poznanstvima s nacistima, s kojima se druži i opija, poslovni čovjek Mustafa (Mustafa Nadarević) kroz razne se aranžmane uspijeva brzo bogatiti. Sestra Azra (Nada Đurevska) i brat Ibrahim (Irfan Mensur) potpuno drugačije žive, pomažu ilegalcima i kriju mladu Jevrejku Lunu (Ljiljana Blagojević), kći starog Alkalaja.
Kad Mustafa jednom prilikom slučajno naleti na Lunu, na prvi pogled će se zaljubiti, zbog čega je neće predati Nijemcima. Mustafi odjednom prestaju biti važne plesačice i noćni provodi, jer sve što mu treba jeste da mu ova djevojka uzvrati naklonost.
Nijemci vrše pretres u Mustafinoj kući, ubiju mu oca Hamdi-bega (Izet Hajdarhodžić), a Luna uspijeva pobjeći. U naletu velike psihološke krize Mustafa ubije njemačkog oficira. Prizor posmatraju Luna i njegov brat koji baca bombu, pa i sam biva ranjen. Bojeći se za život djevojke, moli je da bježi i tako štiti ljubav koja je nikla među njima u surovim danima rata.
Suptilna psihološka studija ponašanja u traumatičnim okolnostima rata i okupacije "Miris dunja" je filmska razglednica Sarajeva, zabilježena izvršnom kamerom direktora fotografije Danijela Šukala. Muziku za film potpisuje Esad Arnautalić. Podsjetimo se, motivi ratnog profiterstva i zabranjene ljubavi prema Jevrejkama bili su motivi i Spielbergovog filma "Schindlerova lista", koji je u fokusu priče imao bogaćenje na holokaustu i zabranjenu emotivnu vezu između Nijemaca i Jevrejki. Ratnu Idrizovićevu fazu obilježit će i film Azra (1988.), koji govori o kraju rata u Sarajevu i položaju žene.
Film jako lijepo stari, a "miris" njegove trake ne jenjava desetljećima. Nenametljivo, baš kao što je i režijski postupak Mirze Idrizovića, "Miris dunja" podsjeća da mu se uvijek trebamo vraćati radi promišljanja budućnosti. Filmske, političke i one personalne.
