Serija "Mućke" i danas je najgledanija serija na svijetu, a Jason je u tekstu, kojeg je objavio Daily Mail, opisao svoje početke, trenutke koje su ostali zauvijek urezani u njegovom pamćenju, ali i iskreno priznao da mu ta serija, kao i ljudi koje više nema, užasno nedostaju. Tekst prenosimo u cijelosti.
Bio je Božić 1965. godine, poseban od onih ostalih, jer je to bio prvi put da me moja porodica vidi na televiziji.
Odlučio da bude glumac, ne električar
Imao sam 25 godina kada sam svojim roditeljima rekao da odustajem od svog stalnog posla električara, kako bih postao glumac. Ne bi pokazali manje oduševljenje sve da sam predložio da počnem komercijalni uzgoj daždevnjaka u kupatilu.
Nakon osam mjeseci karijere koja nije odmakla dalje od uloga pijanca, nadao sam se da ću se dokazati debijem u godišnjem showu pantomime koji se emitovao na BBC-u. Ta emisija je redovno privlačila 15 miliona gledatelja i bio sam oduševljen zbog činjenice da ću se pridružiti zvijezdama poput Terryja Scotta i Jona Pertweea u "Mother Goose", u sceni u kojoj smo, iz davno zaboravljenih razloga, letjeli okolo odjeveni kao policajci.
Kožni pojasevi koji su nam "omogućavali" da letimo išli su preko prepona i izazivali su bol na intimnim dijelovima tijela, ali sam to ignorisao jer, ipak, stajao sam rame uz rame sa velikanima.
Siguran sam da je moja porodica bila sretna, koliko neko može biti kada vidi nekog bliskog kako visi na kablu u uniformi.
Nakon što je scena prikazana, roditeljima sam uputio onaj ležerni pogled koji govori: 'Vidite, rekao sam vam da sam odabrao dobru karijeru.', a pogled koji su mi uzvratili, bez sumnje, prikazivao je njihov bijes.
Niko od nas tada nije mogao zamisliti da ću jednog dana postati dio Božićne tradicije u ekranizovanim posebnim epizodama "Mućki", serijalom koji je na svom vrhuncu, 1996. godine privukao više od 24 miliona gledatelja i idalje drži rekord među svim britanskim sitcomima.
Serija kao lijek
Naime, to je bila samo TV serija s najjednostavnijom postavkom: dva brata, Derek (Del Boy) Troter i njegov mlađi brat Rodney, koji žive sa svojim djedom u neboderu u južnom Londonu i vrlo neuspješno pokušavaju uspjeti u životu, kao trgovci. Ipak, uspjeh serije je postajao sve veći.
Godine 2011. sam upoznao bivšeg vojnog narednika Liama Byrnea koji mi je rekao da je jedan njemu blizak čovjek ubijen u Afganistanu i kako su svi bili toliko izbezumljeni da nije znao kako da im pomogne.
Zatim se sjetio kako mu je supruga spakovala nekoliko stvari da ga razvesele u teškim trenucima. Na dnu torbe pronašao je rezance i primjerak Božićnog specijala "The Jolly Boys" iz 1989. godine.
Skuhali su večeru i pustili snimak koji im je uistinu uspio podići raspoloženje.
Brilijantni John Sullivan
Kakva serija! Toliko brilijantnih trenutaka i replika, tako pametno pisanje. Tvorac serije John Sullivan je bio tradicionalista koji je tražio da karakteri rade sav posao i nije posezao za ekstremima ni u jeziku niti u scenama. ipak, bilo je i dobrih i loših trenutaka.
Tokom godina, imali smo smrt djeda, pobačaj Rodneyjeve supruge Cassandre i dirljivu scenu u kojoj Del Boy drži novorođenog sina Damiena prvi put.
Što je John duže gledao kako radimo zajedno, to je više osjećao da može ići u područja u koje komedija nikada ranije nije išla. No, s druge strane, da je bilo do njega ja možda nikada ne bih dobio priliku da igram Del Boya.
Trebao glumiti djeda
Kada smo radili kasting za prvu sezonu 1981. godine originalno su imali namjeru dodijeliti mi ulogu djeda. John se oštro protivio mojoj namjeri da igram Dela. Vidio ga je kao optimistu, a mene je posmatrao kao osobu koja igra nesretne likove.
Srećom, pronašli su savršenog djeda u Lennardu Pearceu. I nakon što su probali sa nekoliko ljudi u ulozi Dela, pozvali su me na audiciju uz Lennarda i Nicholasa Lyndhursta koji je već bio dobio ulogu Rodneya.
Kada smo izgovarali replike, a ja Rodneya nazvao tupadžijom, izgledalo je kao da je serija napisana za nas i dodijelili su mi ulogu.
To što sam radio kao električar dalo mi je inspiraciju za lik Del Boya.
Radnik kojeg je Del Boy "proslavio"
Kada sam imao 19 godina, moj prijatelj Bob Bevil i ja smo obilazili gradilišta pokušavajući pronaći posao i tada sam upoznao Dereka Hockleyja, izvođača radova, stvarnog pripadnika radničke klase u kaputu od kamiline dlake, s besprijekorno nauljenom kosom i elegantnim odijelom.
Čim sam pročitao scenario za "Mućke", mogao sam čuti njegov glas i vidjeti njegove manire. Kako je serija odmicala, spominjao sam ga u intervjuima i ponekad se brinuo da li bi ga to što ga povezujem s Del Boyem moglo povrijediti.
No, nekoliko godina kasnije dobio sam divno pismo od njegove kćerke, napisano neposredno nakon njegove smrti u kojem mi je kazala da je oduševljena saznanjem da je on bio moja inspiracija.
Šale i pretjerivanje
Kada je počelo snimanje Nicholas i ja smo se jako brzo povezali, iako je dobna razlika među nama bila 21 godinu. Voljeli smo spletkariti, a nekoliko puta smo otišli i predaleko.
Lennard Pearce je imao razumijevanja za šalu, ali je jednom kada smo provalili u svlačionicu, ispremiještali kostime i prikovali cipele za pod, odbio sarađivati s nama sve dok se nismo izvinili.
Drugi put, napunili smo muški toalet u našoj sali petardama koje su trebale eksplodirati kada se otvore vrata. To nam se činilo smiješnim sve dok nismo čuli prasak, a zatim vrisak jedne starice koja je čistila hodnik i otvorila vrata. Zamalo je umrla.
No, nije bilo zezancije kada smo snimali nezaboravnu scenu u kojoj se Trottersi predstavljaju kao specijalisti za čišćenje lustera u veličanstvenoj palači.
Tog dana radili smo pod pritiskom. Luster koji smo uništili je bio lažan, ali je koštao mnogo i nikome se nije dopadala ideja da se kupuje novi ako padne onda kada su kamere isključene. Kada je pao na pod čuo se gromoglasan aplauz.
No, to nije ubijedilo čelnike BBC-a da promovišu "Mućke", a kritičari su nas potpuno ignorisali. Međutim, tokom štrajka tehničara u julu 1983. godine BBC je tražio materijal kako bi popunili prazninu u prostoru.
Dali su šansu drugoj sezoni "Mućki" i privukli publiku, a nakon toga su otkupili i treću sezonu.
Susret s Kraljicom majkom
To je dalo vremena seriji da raste, što se i dogodilo. Nakon smrti Lennarda Pearcea početkom 1984. godine, John Sullivan je morao napisati scenario za novog lika, ujaka Alberta kojeg glumi Buster Merryfield.
Nakon showa za Božić 1985. godine, kada smo privukli 17 miliona gledatelja, bili smo počašćeni pozivom na Royal Varieteu Performance, kada sam imao prilično neprijatan susret s Kraljicom majkom.
Naš skeč uključivao je prevrtanje na Drury Laneu i potrazi za vlasnikom noćnog kluba Chunkyja Harrisa kome smo trebali prodati boce viskija. No, shvatili smo da nismo u noćnom klubu, već na sceni Kraljevskog pozorišta.
Sve je bilo uredu dok Rodney nije primijetio prisustvo kraljevske porodice i u panici pokušao na to skrenuti pažnju i Delu.
Žmirkajući sam zurio kroz svjetla gdje je sjedila Kraljica majka i pitao: 'Jesi to ti, Chunky?'
Na moje iznenađenje, kraljevska ruka je graciozno odmahnula u mom pravcu i gotovo sam zaboravio repliku. Tu scenu je osmislio John Sullivan, ali često smo zajedno uz piće ili dva dolazili do ideje.
U jednoj od takvih situacija, John mi je rekao da je vidio lika koji je htio osloniti se na pokretni dio šanka, baš kada ga je šanker podigao, što bi moglo biti jako dobro za Delov geg. On je više zamislio da u toj sceni posrnem, međutim ja sam pao kao pokošen i to je postala jedna od najprepričavanijih scena "Mućki".
Olivier je imao Othella, Gielgud svog Leara, Branagh svog Hamleta, a ja imam svoj pad kroz otvor na šanku i sasvim sam zadovoljan time.
To je bio dio šeste sezone koja je okončana u februaru 1989. godine kada se Rodney vjenčao s Cassandrom, što je bilo izvanredno.
Prolazak života
Prolazak kroz život Nickovog karaktera najbolje je prikazivao kako vrijeme leti dok radimo zajedno. Znao sam ga kad je bio dječak, a sada se ženi.
Dok je svirala pjesma "Holding Back The Years", Simply Reda, ne stidim se reći da sam plakao.
Nakon kraja sedme i posljednje sezone u februaru 1991. narednih nekoliko godina okupljali smo se i snimali specijalna Božićna izdanja, uključujući i Miami Twice, iz dvije epizode prikazane u decembru 1991. godine.
Nevjerovatno, ali zaista su snimane u Floridi (Španija iz jedne od prethodnih sezona je zapravo snimana u hladnom Doresetu sa malo jačim osvjetljenjem). Bilo je to daleko od Peckhama, iako tada Peckham nije ni bio u Londonu. Prijestolnica je bila preskupa za snimanje filma, pa se većina scena snimala Bristolu, a koristili smo prastari trik postavljanja u pozadini nekoliko londonskih autobusa.
Godine 1996. Bristol je vidio legendarni prizor Del Boya i Rodneya kako trče ulicama u kostimima Batmana i Robina.
"Mućke" - nešto dobro čega više nema
To je bila prva epizoda u Božićnoj trilogiji u kojoj su Trottersi konačno zaradili novac. Sve je ukazivalo na to da će to biti posljednji show i tokom stojećih ovacija publike, koje su trajale duže nego što sam ikada čuo, svi na setu smo se zagrlili i plakali.
Zapravo, čvor koji je svezan 1996. godine ponovo se raspleo još jednom trilogijom "Mućki" 2011. godine kada sam se sastao sa Johnom kako bismo razgovarali o povratku, kada 65-godišnji Del otkriva šta se desilo sa ostalim likovima iz serije.
Bio sam za to, ali do toga nije došlo, jer je samo nekoliko sedmica kasnije stigla je prestrašna vijest da je John umro od upale pluća. Sada je serija zaista gotova i dio je liste onih stvari koje su bile super, divne, zabavne i koje su zauvijek nestale. Užasno mi nedostaje.
