Detektivska drama o političkoj kaljuži: Kada poplave u Poljskoj donesu leševe iz prošlosti
Netflixova originalna produkcija oduševila je gledatelje 2020. godine, kada je u provoj sezoni donijela priču o tome kako rutina provincije biva uznemirana pronalaskom leševa prostitutke i mladog komunističkog aktivište u obližnjoj šumi, što je iniciralo i niz samoubistava tinejdžera.
U istragu su se tada uključila dvojica novinara dnevnog lista "Kurir", koji su pisali o kriminalu, a njihovo traganja je odmotalo klupko zločina, čija nit je vodila duboko u močvaru komplikovanih, patoloških odnosa, iz koje nije bilo povratka, jer je društvo suštinski poremećeno i bolesno.
Historija je (m)učiteljica života
Poplave biblijskih razmjera, koje su se dogodile u Poljskoj 1997. godine, ambijent je u koji je smještena radnja druge sezone serije, trinaest godina nakon prvobitnih događaja. U državi je zavladala demokratija, srušena je Željezna zavjesa, a stanovništvo s gnušanjem odbacije naslijeđe komunizma i principe jednoumlja. U novoj priči pojavljuju se zvijezde iz prve sezone, mladi novinar Piotr Zarzycki (Dawid Ogrodnik) i njegov prekaljeni mentor Witold Wanycz (Andrzej Seweryn). Piotr je dobio zadatak da preuzme “Kurir” i urednički pokuša osvježiti novine koje se sve manje čitaju.
Dok u malom gradu stanovništvo pokušava "osušiti" namještaj koji je potopila bujica, voda donosi i neželjene goste iz prošlosti. U močvari u obližnjoj šumi pojaviće se kosturi, ali i jedan relativno "svjež" leš. To je tijelo dvanaestogodišnjaka problematičnog ponašanja, koje će nas odvesti do muškobanjaske detektivke Anne Jass (Magdalena Rozczka), koja radi na sveobuhvatnoj istrazi, a poslana je kao nezavisna detektivka iz Varšave. Ona neće povjerovati da je smrt dječaka puka nesreća i rezultat slučajnog utapanja u tri ujutro.
Šest epizoda druge sezone protiču sporo u razarujećem ritmu, a ipak se gledaju u dahu. Fascinantni dekor devedesetih, ispunjen Nirvana posterima, Polonez automobilima i prvim modelima mobilnih telefona, donosi potpuno novi uvid u situaciju u državi u kojoj je zavladala demokratija i u kojoj svako ima pravo na vlastiti izbor i mišljenje, ali gdje prošlost pojedinca stalno povlači na dno močvare. Likovi se gube u socijalističkim stambenim blokovima i lokalno probuđenom kapitalizmu, koji se ogleda u novim trgovinama, reklamnim panoima i "modernim" frizerskim salonima.
Da situacija bude dodatno zanimljiva, u priču je i uključen događaj iz Drugog svjetskog rata, pa svaka epizoda počinje scenom iz nacističke okupacije Poljske, bilo da se radi o radnim logorima ili o dolasku ruskih oslobodilačkih snaga Crvene armije. Upravo će masovna grobnica iz rata biti okrivena devedesetih godina u šumi, u kojoj su završila tijela nacista, koje su Rusi silovali i ubijali nakon što su oslobodili Poljsku. Sve to baca novo svjetlo na historiju koja se danas percipira jednostrano i uglavnom s tačke gledišta pobjednika.
Radnja serije "Rojst 97" je isprepletena i vodi nas kroz nekoliko kolosijeka, a ipak je "pitka" i posve nas zaokuplja votkom natopljenim mrakom, u kojem egzistiraju tugaljivi i psihološki izmrcvareni likovi. Netflixova produkcija donosi priču s porukom kako se sve ono loše napravljeno u prošlosti uglavnom vrati u obliku najsrmdljivijih "kostura iz ormara".
Inače, Netflix je vrlo angažovan u Poljskoj i svojim produkcijama budi zanimanje domaćeg stanovništva, ali i pažnju gledatelja širom svijeta. Prošle godine je tako jedan od najgledanijih filmova na američkom streaming servisu bio film "365 dana", neka vrsta poljske verzija "50 nijansi sive", kojeg je kritika sahranila, dok je publika od njega napravila svjetski hit.
Prošle godine je Netflix objavio i mini-seriju "The Woods", adaptaciju romana Harlana Cobena, još jednu izvrsnu poljsku produkciju detektivskog neo-noir žanra.
"Rojst '79" je na istom tragu visokobudžetnih serija u kojima se vodilo računa o najsitnijim detaljima, kako bi nas ona mogla odvesti u kaljužu, iz koje se možemo vratiti uzbuđeni, ali neprljani tuđim grijesima. I svakako, ono što je nazobilazno kada su u pitanju serije koje nas radnjom odvode u ambijent komunističke i socijalističke prošlosti, jeste nostalgija koju bude asocijativni predmeti, moda i tehnologija korištena u određenom razdoblju naših života.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
