Intervju / Dino Keljalić dijelio je kadar s Gerardom Butlerom i Cillianom Murphyjem: Iznenadilo me koliko su normalni
Koristi umjetničko ime Dino Kelly. Njegova majka je iz Jajca, a otac iz Prijedora. Izbjegli su u Norvešku 1992. godine, a on se 2012. preselio u London.
"Den of Thieves 2: Pantera" je nastavak filma "Den of Thieves" iz 2018. Režirao ga je Christian Gudegast. Donosi priču o Big Nicku (Gerard Butler), koji se vraća u Evropu i zbližava s Donnijem (O'Shea Jackson Jr.), koji je upleten u svijet kradljivaca dijamanata i zloglasne Panther mafije. Planiraju ogromnu pljačku najveće svjetske berze dijamanata. Keljaliću je pripala uloga mafijaša Marka.
"Projekt mi je prvobitno došao preko mojih agenata u Londonu, koji su vidjeli da produkcijski tim traži glumce koji imaju neku vezu s Balkanom. Predložili su mene i prvo sam dobio audiciju za ulogu Slavka. Nisam baš bio pravi izbor za taj lik, ali reditelju Christianu se dopalo ono što sam uradio pa me zamolio da snimim audiciju za ulogu Marka umjesto toga i na kraju sam dobio ulogu", kazao je Keljalić.
Dalje je naveo kako je priprema za ulogu počela je kroz razgovore s Christianom Gudegastom, koji je ujedno i scenarista filma. Zanimao ga njegov pogled i inspiracija u vezi s likom Marka te kako ga je on zamislio.
"Nakon toga sam počeo razvijati vlastite ideje i prijedloge i nastavili smo dijalog o Markovoj prošlosti, njegovim motivacijama, energiji itd. Lik sam bazirao na nekoliko ljudi koje sam od ranije poznavao, a koji su ponešto znali o kriminalcima s Balkana i imali su neku specifičnu energiju koja mi je odgovarala za ovaj lik. Marko mi se činio kao čovjek vođen bijesom i nepromišljenošću, što je opasna kombinacija, ali mi je bilo važno da kao glumac razumijem odakle taj bijes dolazi kako bih ga mogao autentično prikazati. Zatim smo ušli u praktične pripreme s produkcijskim timom na Tenerifima. Trenirali smo s nevjerovatnom ekipom kaskaderskih vozača za scene automobilskih potjera, što mi je također pomoglo da bolje razumijem taj lik", kazao je.
Otkrio nam je detalje saradnje s Gerardom Butlerom. Zanimalo nas je ima li istine u tome da su najpoznatiji ljudi u stvarnosti vrlo jednostavni i skromni.
"Raditi s Gerardom Butlerom bilo je nevjerovatno iskustvo. Da, mogu reći da su najpoznatiji ljudi koje sam sreo uglavnom jednostavni i skromni, a Gerry je savršen primjer toga. On je divna osoba, veoma prijateljski nastrojen, iskren i otvoren za saradnju. Stvara atmosferu u kojoj se svi oko njega osjećaju opušteno, ali je istovremeno izuzetno fokusiran i posvećen poslu, postavljajući visoke standarde na setu. Bila mi je čast i zadovoljstvo raditi s njim", naveo je.
Zanimljivo je i to da se 2017. pojavio u tri epizode serije "Peaky Blinders" u ulozi Goliatha. Ispričao nam je da je ovo bila njegova prva televizijska uloga nakon završetka dramske škole i sjeća se da mi je to iskustvo bilo kao ostvarenje sna.
"Bilo je gotovo nestvarno upoznati i raditi s tolikim mojim herojima - Tomom Hardyjem, Cillianom Murphyjem, Adrianom Brodyjem, da spomenem samo neke. Pokušao sam upiti što više gledajući ih na djelu. Bilo je to zaista inspirativno i nisam mogao zamisliti bolji početak karijere. Najdraža uspomena s tog snimanja mi je doručak s Cillianom jednog jutra. Baš kao i s Gerardom Butlerom, iznenadilo me koliko je bio skroman i 'normalan'. Imali smo fin razgovor, a dao mi je i sjajan savjet - da uvijek stavim porodicu i život izvan glume na prvo mjesto. Što je bogatiji tvoj privatni život, to će i tvoj rad biti bogatiji, a ne obrnuto", rekao je.
Gluma je jako izazovan posao. Na pitanje je li od malih nogu znao da će se baviti ovim poslom ili je ta ljubav postepeno rasla, odgovorio je:
"Ne, kao dijete nisam ni pomišljao da postanem glumac. Oduvijek sam volio filmove i divio se glumcima, ali iz daljine. Nisam se bavio pozorištem u školi niti išta slično pa mi nikad nije izgledalo kao realna mogućnost da se bavim glumom profesionalno. Kada sam imao 21 godinu, bio sam na prvoj godini medicinskog fakulteta u Norveškoj kada sam iznenada shvatio da sam na pogrešnom putu. Nisam imao plan B, ali sam intuitivno osjećao da je alternativa nešto kreativno, a ne akademsko, i pratio sam taj impuls ka glumi."
Također je kazao da je imao sreću da je naišao na nevjerovatnu učiteljicu glume u Oslu, koja ga je uvjerila da se treba prijaviti na dramske škole.
"Tog ljeta sam napustio medicinski fakultet (bez da sam to rekao porodici) i prijavio se na nekoliko škola u Engleskoj. Nakon četiri kruga audicija, primljen sam na Royal Academy of Dramatic Art u Londonu. Tamo sam se istinski zaljubio u glumu i stekao temelj kao glumac. Težak je to posao, kao što kažete, ali za mene ne postoji ništa slično. To je profesija u kojoj je svaki dio tebe bitan - svaka uspomena, osjećaj, vještina i kroz taj proces upoznaješ sebe na dublji način", objasnio je.
Razgovarali smo i o njegovom napuštanju Norveške kako bi gradio karijeru u Londonu. Naveo je da mu odlazak nije teško pao jer je bio veoma uzbuđen zbog života u Londonu i prilike da studiram na Royal Academy of Dramatic Art.
"Međutim, napustiti porodicu i prijatelje bio je veliki izazov. Znao sam da će mi nedostajati, ali sam isto tako znao da mi je pružena jedinstvena prilika da se školujem na jednoj od najboljih glumačkih akademija na svijetu i da možda uđem u industriju na međunarodnom nivou. Srećom, i moja porodica i moji prijatelji su me podržavali i još uvijek me podržavaju u onome što radim", ispričao je.
Kada je riječ o audicijama, priznao je kako one mogu biti dodatno zahtjevne s obzirom na činjenicu da ne dolazi s tog govornog područja. Ipak, uspijeva se snaći u svemu.
"Bio sam veoma odlučan da pokušam savladati britanski i američki akcenat dok sam bio na dramskoj akademiji kako bih proširio svoje mogućnosti i mogao igrati uloge koje nisu samo Rusi ili istočnoevropski likovi. U početku je bilo veoma teško, ali uz mnogo pomoći i podrške došao sam do tačke gdje sam imao priliku igrati likove različitog porijekla", kazao je.
Osvrnuo se i na stanje u bosanskohercegovačku kinematografiji, koja se trenutno suočava s brojnim izazovima, a prvenstveno s manjkom produkcije.
"Ne mogu reći da pratim bh. kinematografiju onoliko koliko bih želio, ali mislim da BiH ima izvanrednu reputaciju u svijetu filma zahvaljujući ostvarenjima poput 'Ničije zemlje' i 'Quo Vadis, Aida?', kao i Sarajevo Film Festivalu. Vjerujem da u svakoj zemlji postoje talentovani pripovjedači i filmski stvaraoci, ali im je potrebna podrška, njegovanje i kreativna sloboda. Kada je riječ o produkciji, kvalitet je uvijek važniji od kvantiteta", smatra.
Na kraju je naveo da je privremeno uzeo pauzu od projekata jer je sa suprugom preuzeo najvažniju ulogu - ulogu roditelja.
"U septembru smo dobili sina, koji je najbolji, ali i najzahtjevniji reditelj s kojim sam ikada radio. Ovog proljeća ću producirati i glumiti u svom kratkom filmu pod nazivom 'Rendezvous', koji govori o dvoje ljudi koji se ponovo sreću nakon Drugog svjetskog rata. Što se tiče budućih projekata, vidjet ćemo šta slijedi", kazao je na kraju razgovora za Klix.ba.
