Dobro uštimani mrtvaci pred izbore: "Je.. zemlju u kojoj je ona ministar"
"Je.. zemlju u kojoj je ona ministar", replika je Admira Glamočaka u filmu, koji se kao dr. Braco budi pored svoje supruge. Ne podnosi je, dok ona istovremeno "vedri i oblači" ministarstvom kojim upravlja. Proklinjući svoje zvanje i svoj život koji najradije ne bi živio, doktor priča svoju priču i opanjkava suprugu, dok joj "papučarski” priprema egzotični doručak i cijedi naranče.
Apokaliptični svijet postratnih karaktera egzistira u jednom gradu, gdje likovi pokušavaju uhvatiti svoje snove, ali njihov mentalitet i loša sudbina ih odvlači u noćnu moru. Nakon bizarnog prologa u mrtvačnici, saznajemo da se zapravo ništa u životu ne može planirati te da nas sve vodi kladiničarska sreća. Danas kada se glavne vijesti u jednom danu svode na broj mrtvih od koronavirusa, dok čitate ovaj tekst ljudi prestaju disati, a mrvačnice će biti njihovo posljednje odredište.
Život piše… scenarije Risto (Žan Marolt) i Safet (Boro Stjepanović) su uposlenici oodjela patologije, pa u mrtvačnicu žele unijeti malo "živosti”. Safet je umjetnik koji na poslu provodi sate ispred štafelaja, a njegov umjetnički zanos razbija njegov kolega Risto, koji inicira klađenje na broj leševa koje će u njihov “sektor” dopremiti u jednom danu.
U fragmentarnoj dramaturgiji isprepliću se četiri priče koje nose likovi bosanskohercegovačkog društva. Među njima su korumpirana ministarka Envera (Irena Micijević), vjerski službenik, student prava i veterinar Sead (Emir Hadžihafizbegović). Ruždija Kučuk (Lazar Ristovski) je biznismen koji pokušava uspjeti u svojim nastojanjima da privatitzira staru željeznicu, dok će demobilisani borac život okončati padom sa zgrade.
Situacija će se zakomplicirati kada jedan leš "odbije" otići na onaj svijet, tj. kada se jedan od likova probudi ispod zelenog čaršafa u mrtvačnici. To je Ruždija koji pati od neobične bolesti zbog koje često pada u nesvjest, a potom i u kliničku smrt. Svojim buđenjem će uticati na broj pristiglih leševa u mrtvačnicu, pa tako i na ishod opklade između Safeta i Riste.
"Dobro uštimani mrtvaci" su nastali u godinama zanosa koji je pratio prve filmove poslijeratne bosanskohercegovačke kinematografije. Blistave trenutke nade za boljim životom, reditelji su pokazivali preko žanru komedije, a premijera svakog domaćeg filma se dočekivala s velikim interesom publike. Film Benjamina Filipovića je otvorio Sarajevo film festival iste godine kada je i snimljen.
Iako je pokazao suštinu života u povojima demokratije u BiH i imao odlične glumce te obećavajući scenarij, film se izgubio u neodlučnosti reditelja da jasno odredi je li je njegov film komedija, drama ili tragedija. To je bio problem većine bh filmova iz dvijehiljaditih, koji su imali velike ambicije na papiru, ali su publiku u kinima uvijek ostavljali u ubjeđenju da im nakon gledanja filma nešto fali.
Zanimljivo je da je scenarij za film zajedno s Filipovićem, pisao scenarista Feđa Isović, koji će kasnije kreirati najgledaniju regionalnu humorističnu seriju "Lud, zbunjen, normalan", zadržavajući isti britki humor (pa i dobar dio glumačke postave u filmu) temeljen na bosanskohercegovačkom mentalitetu i oportunizmu likova koji razmišljaju na "kratke staze". S druge strane, debitantski film prerano preminulog reditelja Benjamina Filipovića, također se bavio ljudima sa društvene margine. Bio je to "Praznik u Sarajevu" iz 1991. godine koji je govorio o sarajevskim "šanerima", onima koji su krali u inostranstvu, a potom se vraćali kući, živjeći kao obični građani.
Šaneri su nam ukrali budućnost Prošlo je petnaest godina, a pokušaji likova da “ušićare” u nenormalnim okolostima današnje BiH su vidljiviji nego ikada ranije. Galerija likova koji se smiješe s izbornih postera i vrište na predizbornim mitinzima, danas su utonuli u zlosutnu tišinu, u kojoj možemo misliti samo o tome kako je od ovog filma sve postalo gore. Politička scena se srozala do te mjere da više nije nikakvo čudo kako u parlamentima sjede nekvalifikovani predstavnici stranaka, oni s lažnim diplomama i pojedinci koji se ne mogu pohvaliti “blistavom” ratnom prošlošću, dok su medicinski radnici jednako u deficitu empatije prema umirućima.
U atmosferi beznađa, mnogi će sutra pohrliti na birališta. Filmski radnici, željezničari, patolozi, vjerski službenici, ministrice, veterinari… sutra će ili zaokruživati svoje sudbine ili će postati sudbina naroda u Bosni i Hercegovini u nastupajućim godinama. Političkoj “žabokrečini” i paralizi države moći će se dati dijagnoza u maniru filmske kritike. Jer, naime, ne znamo još sasvim sigurno da li živimo komediju, dramu ili tragediju. Jasno je samo da u ovom što živimo i najveći optimisti svjetlo na kraju tunela vide kao vozi koji nam hrli u susret.
"Pobjeda" Zulfikara Filandre proglašena najboljim bh. kratkim filmom u 2024. godini
Sarajevo spremno za spektakl: Zbog DJ Topica stižu fanovi elektronske muzike iz regije
