AJB DOC
1.1k

Intervju / Edhem Fočo: Dokumentarni filmovi istraživačkog novinarstva prave tektonske promjene u svijetu

Elma Ljubčić
Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba
Nakon prvog AJB DOC Film Festivala, koji se pokazao veoma uspješnim, u Sarajevu će od 20. do 24. septembra biti održano drugo izdanje ovog festivala dokumentarnog filma. U toku su posljednje pripreme, a organizatori najavljuju 23 zanimljive i emotivne priče s kojima se svi možemo poistovjetiti.

Tim povodom razgovarali smo s direktorom AJB DOC Film Festivala Edhemom Fočom o programu drugog izdanja ovog festivala, poziciji bh. dokumentarnog filma, njegovom značaju i daljim planovima.

U toku su posljednje pripreme za drugo izdanje AJB DOC Film Festivala. S obzirom na to da ste u više navrata istakli činjenicu da je prvo izdanje nadmašilo očekivanja, recite nam kakva su očekivanja kada je riječ o drugom AJB DOC-u?

Prirodno je da čovjek uvijek očekuje nešto bolje i nešto više. Ne kažem i ne znam da li je to dobro, ali tako je i s nama. Nadamo se, a ja očekujem da će drugi festival podići ljestvicu. Selekcija filmova je izvanredna, dolazi više gostiju – tu mislim na autore, producente, distributere i medije izvan BiH – imat ćemo nešto više sadržaja, imamo više volontera i ljudi koji nam pomažu u organizaciji... Na kraju, kvalitet filmova i kako će to publika prihvatiti bit će najvažniji. Ja sam optimista.

Od festivala nas dijele tek sedam dana. Kako je protekao proces selekcije i kako su prošle pripreme? Šta je to što gledaoce i ljubitelje dokumentarnih filmova očekuje od 20. do 24. septembra?

Pripreme i dalje traju. Imamo odličan tim mlađih ljudi, ali bez obzira na to što su mlađi, također su i iskusni. Ima toliko stvari koje treba uraditi da bi se festival uopšte desio, da ne govorim o tome da bude uspješan. Primjer, imamo oko stotinu gostiju koji dolaze izvan Bosne i Hercegovine. Samo logistika i komunikacija s njima zahtijeva mnogo truda i vremena, a to je gotovo zanemariv dio u obimu posla ako se gleda cijeli festival. A nas očekuje interesantno i emotivno putovanje kroz stvarne živote ljudi s kojima se svi možemo poistovjetiti. Dokumentarni film je realnost i ta realnost nije onakva kakvu vidimo u igranim filmovima ili, uglavnom, na društvenim mrežama. Dokumentarni filmovi, također, imaju i zaplet i kraj i tvrdim da su mnogi, zapravo, dosta interesantniji i da ih publika doživljava ozbiljnije. A na nekim filmovima, odgovorno tvrdim, poput "Za Samu" ili "Lakonoga", neće biti nijedna osoba u kinu koja neće plakati...

Koliko je, s obzirom na to da je prijavljeno više od 400 dokumentaraca, bilo teško donijeti odluku o filmovima koji će biti prikazani?

Naši selektori su odlični ljudi i vrhunski profesionalci. Uradili su nemoguć posao, pregledali stotine filmova i odabrali one o kojima su se svi složili. U procesu odabira filmova mi se ne oslanjamo samo na direktne aplikacije, nego razgovaramo i sa svjetskim distributerima i pokušavamo doći do filmova koji nas interesuju. Zato je naša selekcija i prošle godine već bila odlična i takva je, vjerujem, i ove godine. Moram naglasiti da su dva pobjednička filma s prošlogodišnjeg festivala ušla u konkurenciju za Oscara, a jedan u najuži izbor od pet filmova. To mnogo govori o kvalitetu naših selektora, ali i žirija.

Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba

Zbog čega je "Promjena" slogan ovogodišnjeg izdanja AJB DOC-a? Odnosi li se na teme koje dominiraju u filmovima koje ćemo imati priliku pogledati i, na koncu, koliko su promjene važne?

Promjena je definitivno tema koja prožima većinu filmova na AJB DOC-u. Važna je u našim životima i mi svi težimo ka promjenama, naravno, nabolje. Nekada se treba boriti, žrtvovati, treba strpljenja, ali promjene dođu. Naši ljudi, tražeći promjenu, sele na Zapad, potpuno opravdano, a mi imamo film o Njemici koja seli na Istok, jer je Njemačka preskupa za njenu penziju... Život se radikalno mijenja protagonistima i u filmovima "Za Samu", "Rodeo", "Glasajte za Kiberu" i "Bugarski san". A tek našoj Nudžejmi u filmu "Kuća Male Zvijezde"...

Iako trenutna situacija ne ide naruku kulturnim djelatnicima, činjenica je da bh. autorima inspiracije i talenta ne fali pa sjajni filmovi nastaju uprkos malim budžetima. Potvrđuje to i činenica da će ove godine u okviru AJB DOC-a biti prikazano pet filmova bh. koprodukcije. Kako komentarišete ovu situaciju?

Naša zemlja je u lošijem položaju čak i kada se poredimo s regijom, pa i manjim zemljama poput Crne Gore. Da naši ljudi imaju neizmjeran talent, to su dokazali. Svi ti vrhunski autori koji, uprkos svemu, prave umjetnička djela i osvajaju svjetske nagrade. Mi, kao Al Jazeera, dajemo maksimalnu podršku, ali to ne može i ne smije biti kraj. Nadam se da će se situacija popraviti i drago mi je da se ti kreativni ljudi i autori ne predaju. Zapravo ćemo imati sedam filmova bh. produkcije ili koprodukcije, jer je Al Jazeera koproducent odličnog filma Roberta Zubera "Pitaj slobodno" i već spomenutog filma Slađane Lučić "Kuća Male Zvijezde". A jedan film bh. autora i bh. koprodukcije je i u takmičarskoj selekciji – "Bugarski san" Srđana Šarenca. Svi bh. filmovi su odlični i vjerujem da će publika biti oduševljena.

Potencijala ne nedostaje, a ako je suditi prema punim salama kojima smo svjedočili tokom prvog izdanja AJB DOC-a, ne nedostaje ni interesa javnosti. Kakva je, zaista, pozicija dokumentarnog filma u BiH i ima li ovaj žanr svoju publiku u BiH?

Ja sam bio pozitivno iznenađen odzivom publike prošle godine. Pošteno, nisam siguran koliki je interes publike za dokumentarne filmove u kinu. Mi znamo da postoji interes za filmove koje emitujemo na našem kanalu i znamo da su i koliko su gledani, a mnogi dokumentarni filmovi koje produciramo imaju i veliku gledanost na društvenim mrežama ili YouTubeu. Ali, nisam očekivao tako pozitivnu reakciju i odziv publike kao prošle godine. To mi daje nadu da ovaj žanr, zapravo, ima potencijal i da ima svoju publiku. Mlađi autori bi mogli taj interes podići za nekoliko stepenica, jer imaju priliku da snimaju odlične filmove mobilnim telefonima i ispričaju svoju priču koja je bliža mlađoj generaciji. Mogao bih ovdje dodati da je film koji ćemo prikazati - "Ponoćni putnik" snimljen isključivo mobilnim telefonima, a dobio je nagrade na festivalima poput Sundancea ili Berlinalea.

Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba

Koliki je, prema vašem mišljenju, značaj dokumentarnog filma?

Citirao sam jednog od doajena dokumentarnog filma Nicka Frasera, koji je rekao da dokumentarni filmovi mogu promijeniti svijet. I mogu, mnogo toga. Ljudi manje čitaju, više su vezani za vizuelni sadržaj i dokumentarni film je najznačajnija i najdublja platforma televizijskih ekrana, pa i monitora, koja može da prezentuje ozbiljne teme. Dokumentarni filmovi istraživačkog novinarstva prave tektonske promjene u svijetu, a ima indicija da bi to mogla biti ozbiljna platforma i za novinare u regiji.

AJB DOC i ove godine, osim filmova, nudi i interaktivne radionice i treninge. Kakav je interes za ovaj dio programa i možete li našim čitateljima pojasniti šta ovi treninzi i radionice konkretno nude?

Ove godine, kao i prošle, nudimo odličan trening za mlade autore i novinare, koji mi u potpunosti finansiramo. Glavni predavač je Phil Rees, jedan od najboljih i najprepoznatljivijih novinara Al Jazeere. Radit će s mladim autorima upravo na tome kako napraviti ozbiljan istraživački dokumentarac. Podršku će dobiti i od našeg Ede Čelebića, novinara koji je otkrio priču o ilegalnom prisustvu srbijanskih policajaca u civilu u Srebrenici tokom posjete Aleksandra Vučića.

Kakvi su planovi i ciljevi u narednom periodu, postoji li tendencija da ovaj festival, koji je već prepoznatljiv, postane vodeći u regiji?

Drago mi je da je naš festival već, u neku ruku, prepoznatljiv. Još je mnogo toga pred nama, ali vidim po aplikacijama i interesu za AJB DOC da postajemo interesantni i publici i industriji. To je dobro. U regiji imate nekoliko odličnih festivala, poput DokuFEST-a, ZagrebDoxa ili Beldocsa, i mislim da je nama mjesto u tom društvu. Za to će trebati još neko vrijeme, ali mi se nadamo da ćemo vremenom postati jedan od vodećih festivala dokumentarnog filma, ne samo u regiji nego i u Evropi pa i šire. Zašto ne?!