Elia Suleiman za Klix.ba: Ja sam ovdje "domaći", upoznat sam s historijom, to je nešto što dijelimo
"Prije svega, ja sam ovdje 'domaći', oprostite, bio sam ovdje više od 10 puta. Tako da nisam, nisam baš ni turist ni gost. Ja sam postao više kao porodica, znate, tako da sam dobro upoznat s mjestom i naravno, vrlo sam upoznat s pričom o mjestu. To je nešto što dijelimo. Festival je uvijek sve bolji. I znate, ne samo da poznajem direktora festivala, ja radim s direktorom festivala. Kako dolazim skoro svake godine kao da je to moj dom. Tako da je to jako lijepo", kaže nam Suleiman.
Uzevši u obzir da su se na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala mogli vidjeti simboli podrške Palestini, reditelj kaže da je primijetio, ali da se u većini zemalja svijeta trenutno razlikuju stavovi ljudi i njihove vlasti.
"Ovo je zanimljivo jer je razlika između ljudi i njihove vlasti prilično široka, a to vrijedi i za Sarajevo. To vrijedi za svaku zemlju. Sada posjetite ljude i oni shvataju šta se događa u Palestini, a vlade nastavljaju činiti svoje zlo. Čini se da se ovaj jaz čak i povećava. Pogledajte u Sjedinjenim Američkim Državama - mladi ljudi, mlada generacija, jevrejska zajednica, mladi jevrejski aktivisti - svi traže kraj rata, ali vlada nastavlja, znate, podržavati vojsku i genocid", poručuje Suleiman.
Gaza je primjer za ono što se događa svuda u svijetu
Istaknuo je da se ljudi širom svijeta poistovjećuju s patnjom Palestinaca.
"Dakle, mislim da je ovo globalni problem jer ono što se događa je da se u osnovi ljudi posvuda identificiraju iz sličnih iskustava jer je Gaza sada postala primjer za ono što se događa posvuda u svijetu. Dakle, ljudi su shvatili da nešto treba učiniti", napominje.
Pitali smo Suleimana i koliko se od 7. oktobra promijenio njegov posao i je li to imalo utjecaja na angažmane.
"Gledajte, ne mogu govoriti o sebi jer trenutno ništa ne radim. Zapravo držim masterclasse, putujem, prikazujem svoje filmove, ali ne snimam film. Ipak, znam da mnogi umjetnici imaju puno problema. Oni dosta putuju, dosta je umjetnika već otišlo jer su bili maltretirani i jer su bili pod pritiskom da se obavežu da neće reći niti jednu riječ protiv Izraela. Neke galerije su zatvorene jer sarađuju s palestinskim umjetnicima ili sličnim međunarodnim umjetnicima koji podržavaju Palestinu. Dakle, postoji prilično oštra cenzura. Nije vam dopušteno govoriti stvari, nije vam dopušteno činiti stvari. Dakle, to je ono što se događa u različitim zemljama.", pojašnjava.
Suleiman je prepoznatljiv po trilogiji "Chronicle of a Disappearance" (1996), "Divine Intervention" (2002) i "The Time That Remains" (2009), a koja govori o sukobima u Palestini kroz porodični život reditelja. S tim u vezi kaže da, iako film može podići svijest, on u suštini ništa ne može promijeniti.
"Iako je to film, nikad se ništa ne mijenja. Kultura općenito uvijek pokušava biti izvedivim i uzornim prostorom za poboljšanje naših života općenito. Ne samo za Palestinu, ja ne snimam film o Palestini. Snimam film kao Palestinac. Dakle, budući da sam živio tamo, ovo su priče koje su iste kao da bi Šveđanin mogao snimati film u Švedskoj. Dakle, ne snimam etnološke filmove. Ja stvaram priče", pojašnjava Suleiman.
Ističe da ipak "zadovoljstvo gledanja filma s kojim komunicirate može biti zanimljiva stvar, a koja istovremeno može pružiti malo utjehe ili osjećaj zajedništva".
"Ne mislim da je brzina zla mnogo brža od pasivnih, mirnih kulturnih izraza", napominje Elia.
Inače, Suleiman je bio gost 25. Sarajevo Film Festivala (2019.) kada je u programu Open Air prikazan njegov film "To mora biti raj" koji je osvojio posebno priznanje žirija iste godine u Cannesu, predsjednik žirija 22. Sarajevo Film Festivala (2016.) te gost 19. Sarajevo Film Festivala (2013.).
Rođen 1960. godine u Nazaretu, Elia Suleiman živio je u New Yorku od 1981. do 1993. godine. Dok je bio u Sjedinjenim Američkim Državama, režirao je svoja prva dva kratka filma: "Introduction to the End of an Argument" i "Homage by Assassination", osvojivši brojne nagrade.
Godine 1994. nastanio se u Jeruzalemu, gdje mu je Evropska komisija povjerila misiju osnivanja Odsjeka za film i medije na Univerzitetu Birzeit.
Njegov prvi dugometražni film "Chronicle of a Disappearance" osvojio je nagradu za najbolji prvi film na filmskom festivalu u Veneciji 1996. godine. Poznat je i po filmovima "Divine Intervention", "The Time That Remains", "Diary of a Beginner" itd.
