Ermin Sijamija: Srbija filmom invazivno osvaja regiju, nama niko nije kriv jer to ne znamo uraditi

Ljudi su vas spremni ubiti zbog "identiteta", sad su jadni ljudi u Gazi najbolji primjer za to

Imširević je u tekstu po kojem je predstava rađena naveo: "Godina je 2024., a nedaleko od nas, tamo između rijeke i mora, sve se ponovilo. Samo se otac zove Wael Al-Dahdouh, a sinu je ime Hamza. Ne znam da li je prikladno (da nije dovoljno to znam), ali ovu priču posvećujem njima dvojici i djeci Palestine".

Komentarišući taj univerzalni "problem" u svjetlu onoga što se danas dešava u Palestini Sijamija kaže: "Kad se vi rodite i kaže vam neko: 'Vi ste sada to', a vi u tom momentu niste svjesni šta je 'to' i onda dođe neko drugi i mrzi vas zato što ste vi 'to' pa vas onda i ubije zbog tog 'identiteta' - e to je priča koja je univerzalna i to vežem za to što se svako prepozna u toj priči. Sad su ti jadni ljudi u Gazi, u Palestini, najbolji primjer. U Gazi se trenutno dešava genocid, a šta je drugo genocid nego pokušaj da se uništi jedan narod i svi njegovi identiteti. Izrael to radi preko 60 godina Palestincima, a ovo je sada vrhunac tog genocida. Gaza je sada najveće iskušenje za cijeli svijet ".

Režija Dine Mustafića

Predstava "Jedan je Muhammad Ali" na Internacionalnom teatarskom festivalu Othello osvojila tri nagrade

Komentarišući pozorište, kazao je da ono na neki način jeste zabava i dobro je da je zabava, i da je bijeg od stvarnosti ali i je ozbiljna i angažirana umjetnost koja sigurno ostavlja čvrst i jak utisak na gledaoce.

"Teatar je jako bitan i jako važan u sredini u kojoj djeluje. Ne vjerujem da ćemo kroz teatar praviti velike promjene ali ćemo se baviti temama koje su problematične, temama slobode, temama ljudskih prava, tabu temama, temama o kojima se ne priča a to je ono što teatar čini značajnim. Te stvari tjeraju da preispitaš sam sebe. Ako imaš jedno mišljenje, pa dođeš, pogledaš tu predstavu, a jednostavno u tebi možda proradi nešto, pa kažeš: 'Možda moje mišljenje nije u redu, možda nisam u pravu'. Kad već govorimo o identitetu i teatar treba posmatrati kao dio identiteta jednog naroda. I ako se sve velike civilizacije i veliki narodi ponose svojim teatarom i svojim umjetnicima – zašto se i mi kao jedan od najstarijih naroda Evrope ne bi ponosili svojim pozorištem. Mišljenja sam da od teatra uvijek treba tražiti kvalitet, dakle ne samo hvaliti, nego i konstruktivno kritikovati", navodi dalje Sijamija.

Uz buru zbog konkursa Fondacije za kinematografiju i brojne žalbe koje pristižu od reditelja, scenarista i drugih filmskih radnika iz BiH, Sijamija kaže da je problem bh. kinematografije tema o kojoj se govori godinama.

"Od kad dajem neke intervjue i razgovaram o temi kinematografije, uvijek se postavlja isto pitanje i uvijek je jedan jedini problem, problem novca. Nevjerovatno je da se posljednjih 20 godina taj novac vrti oko ta neka bijedna dva miliona KM. Ptice na grani znaju ono što se priča - da se sa tim novcem ne može ništa. To je ono: 'Mala bara, puno krokodila' - odnosno na ta dva miliona maraka prijavi se 50 do 100 projekata. Zbog birokratije, loših zakona, loših pravilnika, nekih sumanutih odluka dovedemo se do toga da je i taj mali novac koji se izdvaja blokiran i da već dvije godine ne postoji filmska produkcija, a po svemu sudeći to nas čeka i naredne dvije godine. Mislim da je to loše za sve filmske radnike, te da konačno treba smiriti strasti i sukobe, odrediti zajednički cilj i raditi u interesu bh. filma, jer samo kao jedno tijelo možemo promijeniti stvar i poboljšati situaciju u bh. kinematografiji“, kaže nam Sijamija.

Filmove trebaju snimati školovani ljudi, novac iz budžeta nije milostinja glumcima

Uz to je napomenuo: "Bilo koja vlast kada bi došla, obećavali su zakon o filmskoj industriji, obećavali su povećanje, obećavali su procvat filmske industrije. Svi vole da se fotografišu na crvenom tepihu, svi vole da se fotografišu s Danisom kad dobije Oscara, s Jasmilom kad dobije Srebrnog medvjeda, i svi se vole hvaliti, što je jako lijepo, jer treba da smo ponosni na velike uspjehe sportista, umjetnika, naučnika, ali niko ne voli i ne želi da ulaže u filmsku umjetnost. Na stranu što se još sada 'gura' priča kao da je to neka milostinja filmskim radnicima, kao da filmski radnici 'uzimaju' milione, a niko nije svjestan da je to jako malo novca, koje oni očekuju od svoje države, da bi mogli da konkurišu na neke druge fondove u Evropi".

"Druga stvar - znam da nekima neće biti drago kad to kažem - ali mislim da treba da filmove snimaju ljudi koji su se školovali da se bave filmskom umjetnošću i da bi onda bilo puno lakše. Nekako se na te konkurse prijavljuje, prema mom mišljenju, i ko treba i ko ne treba, ali naravno ne možete oduzeti ljudima pravo da se prijave", dodaje.

Napomenuo je kako je projekt BH Telecoma Content Lab dao nadu za budućnost domaće kinematografije, ali da je i on nažalost ugašen.

"Mislim da filmska umjetnost može da ponudi puno više za samu promociju države, ugleda države, ali i samog identiteta ako već govorimo o identitetu. Ako se vratimo na Muhammada Alija i priče o identitetu, film koji se stvori u jednoj zemlji je dio tog identiteta, knjiga je identitet, jezik jednog naroda, jedne zemlje je identitet, a zbog toga je projekat BH Telecom Content Lab bio od velikog značaja, jer se konačno počeo proizvoditi dramski igrani program na našem jeziku. ", kaže Sijamija.

Javni emiteri rade vrlo malo ili nikako

Dodaje kako tu obavezu proizvodnje domaćih sadržaja, dječjeg dramskog igranog programa imaju i javni emiteri, a oni rade vrlo malo ili nikako.

"Tako da na našim bh. televizijama možemo gledati isključivo regionalne ili strane igrane dramske programe. Ja nemam ništa protiv stranih programa i sadržaja, ali bi trebalo da osnovu programa čine sadržaji na našem jeziku. Činjenica da u kinima ne postoje filmovi koji su sinhronizovani na bosanski jezik je poražavajuće. Također činjenica je da se većina reklamnog sadržaja ne sinhronizuje na bosanski jezik", napominje.

Sijamija navodi i da bi "na ovoliki budžet koji ima Kanton Sarajevo trebalo izdvojiti deset miliona godišnje za taj filmski i dramski program".

"I da se taj isti program emituje preko kantonalne televizije, koja, opet može da ima streaming po cijelom svijetu, ili da se snimi jedan film, jedna serija, jedan dječji dramski program. I to nije 10 miliona koji idu režiseru, koji idu glumcu, ili idu meni da kupim vilu na Poljinama. Nikad je neću kupiti, da se razumijemo. Jer od toga će živjeti i vozači, i catering, i kamermani, i tonci, i hoteli, i turizam, od toga se radi, to je ono što vraća novac. Tako da je to, zapravo, ulaganje, ali i ono što stvara identitet", pojašnjava.

Napominje da je to ulaganje upravo razlog zašto mladi prepoznaju glumce iz Srbije i Hrvatske.

"Srbija radi stvarno genijalnu stvar. Imaju jaku produkciju, rade mnogo, mnogo dobrih serija, i oni onako nekako invazivno osvajaju regiju. I to je, ja mislim, nekako i dio smišljenog plana, što je sasvim ok. Ako mi ne znamo to uraditi, onda nam niko nije kriv. Hrvatska isto tako, preko nekih drugih programa, gleda se HRT, gleda se Nova, gleda se Prva TV. Kod nas se slabo šta gleda, mi uglavnom kuhamo", dodaje Sijamija.

Ističe da je problem što je jako malo pametnih ljudi u vlasti: "Uglavnom je to nekako baza probisvijeta i neukih ljudi. Čast izuzecima, ali to je jako mali broj u odnosu na većinu".

Strane produkcije paze na svaki detalj

Uzevši u obzir da je kroz karijeru radio i brojne strane produkcije, Sijamija ističe razlike.

"To su ozbiljni setovi, ozbiljna ulaganja, ozbiljne produkcije, pazi se na svaki detalj, od glumca koji igra najmanju ulogu do glavnog glumca, jer su svi bitni i važni za kvalitet njihovog projekta. Evropske produkcije su ipak malo sličnije našim. Ozbiljni novci se vrte u tim produkcijama, ali to su i puno veće zemlje, puno veći je broj gledalaca i puno su veći budžeti. Ipak, nekako, gdje god sam radio, i s kim god sam radio, ono što je vrlo bitno i što se opaža je da je posvećena velika pažnja tome da filmski radnici imaju i zaštitu i pozadinu u svojoj državi, u svojim ministarstvima", kaže dalje.

Osvrnuvši se i na svijet u kojem žive nove generacije gdje dominiraju "uzori s TikToka" i pogrešne vrijednosti, priznao je da pokušava pronaći balans sa svojom djecom kad je riječ o društvenim mrežama.

"To je njihov život, njihov svijet. Na grupama koje im trebaju i za školu sve više komuniciraju na engleskom", a osvrćući se na vrijednosti koje na društvenim mrežama dominiraju napominje: "Potrebno je što više razgovarati s djecom i pokušati im objasniti šta su prave vrijednosti. Teško je zabraniti te sadržaje, jer nekad će ih vidjeti na mrežama, možda ne sami od sebe, ali će zbog sredine u kojoj odrastaju prihvatiti nešto pogrešno kao nešto što je sasvim normalno. Vidim to i po svojoj djeci. Ali na kraju možda ih treba pustiti da sami shvate da su to pogrešne vrijednosti".

Za kraj nam je otkrio šta on voli pogledati u slobodno vrijeme, ističući da upravo istražuje evropske produkcije i da rado pogleda francuske komedije.