Film o Jadranki Stojaković prikazan na SFF-u: Bila je i ostala neiskvareno dijete one Jugoslavije
Dokumentarni film "Jadranka" donosi priču o njenim muzičkim počecima i karijeri u kojoj je nastojala ostati dosljedna sebi. Jadranka Stojaković u filmu je predstavljena kao ex Yu i japanska pjevačka zvijezda, slikarka, izbjeglica i apatrid, voljena pjesnikinja nesretno zaljubljenih.
"Muzika je najljepši, najpozitivniji vid komunikacije koji nema gdje ne može proći. Sve ono lijepo što mi se događalo mogu da zahvalim muzici", kaže Jadranka Stojaković u filmu.
Film nam otkriva brojne zanimljivosti iz života pjevačice, poput toga da je jako voljela Beatlese, žestoku gitaru, eksperimentalnu i ambijentalnu muziku, Jacksona Pollocka, kao i da sanja na japanskom.
Režiser Branko Lazić je nakon projekcije filma govorio o razlozima zbog kojih se odlučio na ovakav projekat.
"Jadranka nije bila ovdje zadnjih 20 godina, a za mene uvijek ostala neiskvareno dijete one Jugoslavije. Svako od nas je na neki način bio zatrovan onim što se ovdje dešavalo i sve od nas je to na neki način oštetilo. Ona kao da je tamo bila u nekoj hibernaciji. I iako su se i njoj dešavale teške životne situacije, sve u vezi nje je bilo iskreno, nevino i čisto. Za mene je ona bila simbol toga", kazao je režiser Lazić.
Dodao je kako je film završio četiri mjeseca prije njene smrti, a umjetnica ga je pregledala dva mjeseca prije nego je umrla.
"Filmu ništa ne bih dodavao niti ga mijenjao, ovo je gotova priča i meni je kao takva u redu. Mislim da je vrijedilo da zabilježimo ovu priču i mislim da smo je uradili pošteno", pojasnio je režiser i dodao kako je film pogledala na telefonu,
Jedan manji dio joj se nije svidio i zamolila je da ga izbace.
"Ona je u jednom momentu kad je radila vježbe sa fizioterapeutom opsovala, pa me zamolila da to izbacim. Rekla je kako nikad nije psovala dok je ova bolest nije natjerala na to. Mada je i ta psovka bila razumljiva ljudska reakcija", ispričao je Lazić.
Film će u narednih nekoliko mjeseci ići na turneju po festivalima u regiji.
Jadranka Stojaković je bila bh. i jugoslavenska kantautorica zabavne muzike i autorica brojnih urbanih šansona i šlagera intimnijeg muzičkog izražaja iz kasnih sedamdesetih i osamdesetih godina.
Rođena je 24. jula 1950. u Sarajevu, gdje je i počela svoju muzičku karijeru. Tokom kasnih sedamdesetih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije srpske pjesnikinje Desanke Maksimović u novom muzičkom aranžmanu. Radila i primjenjenu muziku za televiziju (Dječije emisije Televizije Sarajevo), te napisala uvodnu temu 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Od 1988. živjela u Japanu. Poslije nesreće na koncertu 2011. oboljela je od bolesti progresivnog odumiranja mišića. Vratila se u Bosnu 2012. godine.
Preminula je 3. maja 2016. u Banjoj Luci.
Pamtit ćemo je po brojnim pjesmama: "Sve smo mogli mi", "Ima neka tajna veza", "Muzika je svirala", "Čarobnjaci", "Tijesno doba", "Na drumovima Srema", "Vjerujem", "Nedovršeni valceri", "Što te nema", "Bistre vode Bosnom teku".
UEFA presudila protiv Kosova nakon haotičnog meča, žestoko kažnjeni i Rumuni
