Glumica Vicky Krieps o radu na filmu "Korset": Od učenja mađarskog do plivanja u Dunavu
U središtu radnje historijske drame "Korset" rediteljice Marie Kreutzer austrijska je carica Elizabeta čija su ljepota i inspirativni modni trendovi postali naširoko poznati. Umjesto da ekranizira već klišeiziranu priču o lijepoj i mladoj Sisi, Kreutzer redefinira ustaljene okvire žanra prateći svoju junakinju u razdoblju kada njezina dvorska, društvena i majčinska uloga sve više kopni.
Luksemburško-njemačka glumica Vicky Krieps za ulogu Sisi osvojila je nekoliko prestižnih priznanja - Srce Sarajeva za najbolju glumicu 28. Sarajevo Film Festivala, nagradu u canneskom programu Izvjestan pogled, a niz je zaključen krajem prošle godine nagradom Evropske filmske akademije.
Ideja za film o carici Elizabeth je vaša. Ona je imala značajnu reputaciju u zemljama njemačkog govornog područja. Šta vas je privuklo ovoj historijskoj ličnosti?
Ja sam djevojka, a odrastajući kao djevojka imaš taj imidž o sebi kao o princezi, ili Pepeljugi. Kad mi je bilo 14 ili 15, počela sam sumnjati u tu ideju savršene princeze. Našla sam Sissinu biografiju, a ona je, posebno u Evropi, bila smatrana savršenom princezom, anđelom. Čitajući biografiju pomislila sam da ona možda i nije anđeo, da je nešto, pogotovo pred kraj njenog života, pucalo, a da se ispod površine nalazila tuga. S 15 godina nisam ništa znala o melanholiji ili depresiji, ali sam razumjela da nešto nije u redu. Nije dala nikome da je naslika, nije htjela biti viđena pa su mnogi govorili da je to zato što je sujetna, ali ja sam pomislila da je nešto drugo razlog.
Kažu da je Sissi prva koja je počela praviti sprave za vježbanje u dvorcu i pitala sam se zašto to neko radi? Pored toga što je to zabavno i cool, što ona pravi sprave za vježbanje, pitala sam se zašto neko ide u te ekstreme i zašto ne pokazuje lice. Bilo mi je 15 i nisam shvaćala. Kasnije, radeći s rediteljicom Marie Kreutzer u Beču, razgovarale smo o zajedničkom projektu i ja sam rekla hajdemo napraviti film o Sissi, jer mislim da nema filma koji je stvarno prikazuje. To je bilo 2016. godine. Tada nismo bili sigurne u tu ideju, zašto napraviti film o Sissi, ne bi bilo interesantno, čak je i rediteljica to rekla. Ja sam rekla da mislim da tu ima nešto. Dalje je to stvarno bio samo njen rad, otišla je u arhive, pronašla sve informacije i napisala scenarij.
Da li ste morali puno istraživati kad ste odlučili raditi film?
Morala sam uraditi dosta pripreme. Istraživanje je jedna stvar, na neki način je to i lako, čitaš knjige o ljudima koji su mrtvi, ali ono što je tražilo dosta truda je učenje mađarskog, ženskog jahanja, mačevanja, plivanje u ledu, koje nije u filmu, ali sam također morala trenirati plivanje u ledenom Dunavu u januaru. Bilo je mnogo toga.
Je li bilo teško naučiti mađarski jer je to zaista specifičan jezik?
Baš je težak. Govorim francuski, njemački, engleski, luksemburški, razumijem dosta italijanskog, ako bih željela možda bih mogla govoriti i španski, ali mađarski je toliko težak, najteži jezik koji sam ikad učila. Nekad mi se čini da zvuči kao neki skandinavski, a nekad kao turski. Mozak bi mi često gubio nit. To je bilo najteže, naučiti mađarski.
Svako očekuje određene načine ponašanja od Elizabete, ali ona je odbijala da igra po pravilima. Je li vas to inspirisalo?
Da. Ja sam glumica, ali imam veliki problem sa bivanjem glumicom. Volim glumu, umjetnost, praviti filmove, ali mrzim kad mi neko govori šta da radim. Ali, naravno, kao glumici, ljudi mi govore šta da radim, tako da je to veliki paradoks u mom životu. Pronalazak ovog lika mi je omogućio da izrazim taj paradoks. S jedne strane, stvarno mi dobro ovo ide, mogu stajati satima, i nositi odjeću, ali u isto vrijeme to mrzim. To je taj lični paradoks, ali i bolno iskustvo koje je i u samom karakteru lika.
Vaša Elizabete ima dva lica - jedno za vanjski svijet i jedno za njen prostor intime
Tačno. Veoma je dvolična. Ali mislim da većina javnih ličnosti to ima. To je način da se zaštitite. Ne znam kako je biti stvarno poznat. Iako sam glumica, ja pravim arthouse filmove i mislim da niko ne zna za mene. Ova žena je bila kao Kim Kardashian, nije mogla nigdje ni prošetati, svi bi je vidjeli, pokazivali na nju, možda je bila i prva super poznata osoba na svijetu. Takvim ljudima postane nužno kreirati nešto što nosiš u vanjskom svijetu da bi sačuvao i zaštitio ono što imaš u unutrašnjem svijetu.
U filmu ima i nekih tamnih elemenata. Je li bilo teško naći ton za takve scene?
Teško mi je govoriti o glumi. Ja ne znam šta je gluma. Mislim da je kao neki unutrašnji medij koji se stavi na raspolaganje priči. Samo uđeš u te tame ili svjetlost, oboje jednako. Kada radiš sa nekim kao što je Marie Kreutzer postaje lako jer ti ona dopušta da sve teče. Ja sam tekla kao voda.
Koliko je na ovakvom filmu važna odjeća, posebno za Elisabeth? Je li vam to pomoglo da nađete neki novi sloj u tom liku
Volim tu odjeću, zbog historijske tačnosti i jer je prelijepa. Ja jesam žena i volim lijepe stvari. Istovremeno, mrzila sam korzet jer sam ga strašno potcijenila. Osjećam se glupo, rekla sam Marie hajdemo vezati korzet na pravi način, onako kako je to ona radila jer sam mislila da ako je ona to mogla raditi mogu i ja, ali ne možeš.
Neko kao ona stavi korzet u podne i nosi ga do 4 popodne i to je to. Ali kada pravite film, počnete u 4 ujutro i završite u 7 naveče, i nikad ne sjedite nego samo stojite. Bilo je previše, ali je bilo prekasno kad sam to primijetila, ali sama sam kriva i morala sam nastaviti.
Kako je bilo snimati u onim ogromnim holovima i palati?
Nije bilo lako, zbog sindroma prevaranta. Mnogi glumci pate od toga, pa i ja. Kada uđete u veliki hol, koji je stvaran, ali vi niste u stvari nikakva velika carica, morate progutati pljuvačku i reći: "Moram se pretvarati", i nije bilo lako u stvari.
Osvojili ste nagradu za najbolju izvedbu u Cannesu i za najbolju glumicu na Evropskim filmskim nagradama, obje za "Korset", ali i nagradu na Sarajevo Film Festivalu. Šta to znači za vas?
Puno mi znači. Ja pravim nezavisne filmove, većinom arthouse, koji nisu uvijek dovoljno cijenjeni. Živimo u vremenu streaming platformi, ljudi više ne idu u kina i zaboravili su ovu drugu vrstu filma. Ja sam dio arthouse kinematografije, jedan od njenih vojnika, i osjećam da kada ja dobijem nagradu, arthouse kinematografija dobije nagradu. Znam na čemu sam radila, znam da je potpuno nezavisno i 100 posto umjetnost. Nije bilo kompromisa zbog novca uopšte. Kad god dobijem nagradu, to je kao razglednica od mojih ljudi koji mi govore: "Bravo Vicky, s tobom smo!"
Film "Korset" imate priliku pogledati besplatno od 21. do 28. aprila na Ondemand.kinomeetingpoint.ba, na ovom linku.
Na platformi su dostupna još tri filma besplatno, a riječ je o nagrađenim filmovima iz programa velikih regionalnih festivala, članova Mreže festivala Jadranske regije. Program se prikazuje u sklopu Proljetnog izdanja Mreže festivala Jadranske regije i uključuje dobitnika nagrade publike Mreže festivala Jadranske regije, portugalski "Alma Viva", filmove "Klondike" i "Korset" nagrađene na Sarajevo Film Festivalu te komičnu dramu "Kelti", koja je osvojila nagradu za najbolju režiju Sarajevo Film Festivala i nagradu za najbolji scenarij Filmskog festivala Herceg Novi.
Mreža festivala Jadranske regije predstavlja nagrađene filmove Sarajevo Film Festivala, Zagreb Film Festivala, Festival autorskog filma, Ljubljanskog Film Festivala i Filmskog festivala Herceg Novi.
