Godina koja je poput Grincha ukrala Božić: Kome još treba "Sam u kući"?
Svi smo mi "Sami u kući" ovih dana pa je možda vrijeme za malo drugačiju perspektivu.
U filmskom svijetu postoji cijeli jedan žanr posvećen Božiću. Upravo nas ti filmovi podsjećaju na važnost porodice i prijateljstva. Međutim, kada stvari pođu po zlu i kada se dogodi nešto što iskače iz standardnog obrasca ponašanja, prazničnu famu gledamo poluzatvorenim očima, poput Grincha ili disfunkcionalnog Jokera. Praznici su lakmus-papir za duševne poremećaje, jer tada obično na površinu izlaze traume porodičnih odnosa, pa su neki više raspoloženi za "Die Hard" s Bruceom Willisom nego za "Gremline".
Zanimljivo je da jedan od najboljih filmova svih vremena, "Građanin Kane" Orsona Wellesa simbolizira sretno djetinjstvo koje kasnije određuje čovjekov život. Ružin pupoljak koji je otet od malog dječaka jednog sudbonosnog Božića formirao je destruktivni karakter jednog od najvećih novinskih magnata u Americi. "Kane" je film koji krši sva pravila, pa je tako "upropastio" i neodoljivi šarm Božića.
Djed Mraz i 4 promila
Pandemija koronavirusa uništila je mnoge poslove, a među onima koji bi mogli zatražiti pomoć države je i Djed Mraz. Koliko je zahtjevna uloga bradatog starca koji dijeli poklone i koliko njegova koljena i psiha trpe prilikom darivanja svakog djeteta, govori urnebesni naslov "Bad Santa" (2003.). Billy Bob Thornton je igrao alkoholičara koji se ne uklapa u "ho, ho, ho" stereotip, djeca ga nerviraju i prema njima je brutalno iskren, kritizirajući blagdan koji se pretvorio u konzumerističko divljanje po shopping centrima i priliku za laku zaradu.
Raskrinkavanje jeftinog Djeda Mraza iz shopping centra vidljivo je i u božićnoj komediji s uvrnutim smislom za humor "Elf" iz 2003. godine. Buddy (Will Ferrell), koji je danas visok dva metra, nekada je zalutao u torbu Djeda Mraza, pa ga ostali vilenjaci šikaniraju. Zato odluči potražiti svoje prave roditelje u New Yorku, koji nemaju nikakav odnos prema Božiću.
Da praznici mogu proteći u stanju depresije i da lampice s jelke mogu baciti sasvim drugačije svjetlo na život, pokazuje Kubrickov film "Eyes Wide Shut", koji je prije dvadeset godina progovorio o delikatnom svijetu tajnih društava i ritualnih okupljanja na seksualnim orgijama, gdje nema vjere ni u kakvog boga. Nicole Kidman i Tom Cruise igraju bračni par pred kojim se u vrijeme Božića stvore gotovo nepremostivi izazovi, a film završava scenom kupovine poklona u trgovini zasićenoj bljeskanjem raznobojnih lampica.
Žrtve koronavirusa neće biti samo oni kojima je infekcija zahvatila pluća. Mentalne bolesti poput depresije tek će se manifestirati i pokazati prave razmjere pandemije. Daleke 1946. godine, odmah nakon Drugog svjetskog rata, kada je euforija slobode splasnula, film Franka Capre "A Wonderful Life" pokazao je depresivca (Patrick Stewart) sa željom da izvrši samoubistvo upravo na Badnjak.
Zanimljivo je i da je Tim Burton u svom stilu imao poprilično depresivnu viziju Božića, jer je u njegovo ozračje pozicionirao čak dva filma "Edwarda Škarorukog" i animirani film "The Night Before Christmas". Ovaj potonji spaja atmosferu Halloweena i Božića i potpuna je oprečnost prazničnim filmovima.
"Ne razumijem Božić. Volim dobivati poklone, slati čestitke, kititi jelku i sve što ide uz to, ali i dalje nisam sretan. Uvijek sam na kraju depresivan", kaže Charlie Brown u Peanutsovom klasiku iz šezdesetih godina, koji je prekršio mnoga pravila filmske igre, a skandalozna je bila izjava lika koji Djedu Mrazu piše pismo i kaže da ne komplicira i jednostavno pošalje novac.
Sa željom da ipak ne pokvare najveselije dane u godini, televizije nas bombarduju predvidljivim filmskim repertoarom, holivudskim klasicima poput "Čuda u 47. ulici" i još uvijek nepotrošenim hitovima "Sam u kući" i "Zauvijek ljubav". Ipak, božićne subverzije su u 2020. godini (koja ni ne zaslužuje bolji ispraćaj) puno adekvatnije priče uz pomoć kojih možemo propitivati sebe u svijetu narušenih vjerovanja i ideala.