Guillermo je u Sarajevo došao na mjesec, a ostao tri godine: Evo kako je u filmu spojio Bosnu i Meksiko
Guillermo Vejar je meksički reditelj, koji je na zanimljiv način vezan za Sarajevo. Naime, prije nešto više od 10 godina došao je u Sarajevo i prema prvobitnom planu trebao je ostati tu mjesec, međutim, njegov boravak se produžio na tri godine.
U razgovoru za Klix.ba nam je podijelio svoju životnu priču te otkrio kako se našao u Sarajevu i zbog čega je ostao na duži period.
"Studirao sam oglašavanje u Mexicu i dobio staž u marketinškoj kompaniji u Osijeku na tri mjeseca, otac mi je upravo preminuo i nisam znao želim li ostati ili se vratiti u Mexico, pa mi je prijatelj rekao da bih trebao doći u Sarajevo da razbistrim misli. Uvijek sam volio pisati pa sam odlučio doći na mjesec dana i kad sam putovao u autobusu, sreo sam djevojku koja me je pitala odakle dolazim i šta radim. Rekao sam da sam meksički pisac za TV reklame i rekla je da je to smiješno jer je ona iz Bosne, ali živi i studira u Danskoj pisanje scenarija za film i televiziju, pa me je pitala: 'Jesi li ikada razmišljao o studiju filma?'", priča nam Guillermo.
Kazao je da nije znao da može studirati te ga je djevojka spojila s Elmom Tataragić kako bi provjerio postoji li šansa da uzme časove ili neki kratki tečaj tokom mjesec dana koliko će boraviti.
"Nazvao sam i dogovorili smo sastanak i Elma je rekla da ne mogu da se upišem na akademiju jer nisam Bosanac i ne govorim jezik, pa sam se spremao da odem i onda je rekla: Ok, hajde da napravimo eksperiment, napiši mi šta god želiš, neku vrstu molbenog pisma i ako mi se svidi možda bih te mogla pustiti da dođeš kao slušatelj', tako sam i učinio. Otišao sam u Poljsku na nekoliko dana i kad sam bio tamo razmišljao sam da bih se trebao vratiti u Meksiko i nastaviti raditi u svijetu oglašavanja, imao sam samo 25 godina i bio sam na početku, ali dobio sam e-mail u kojem je pisalo: 'Dobro došao u ASU na mjesec dana' i sve se u mom životu promijenilo. Elma Tataragić i Srdan Vuletić su me pustili među studente na to kratko vrijeme, ali nakon mjesec dana rekli su: 'Zašto ne ostaneš tri mjeseca svoje vize', i jesam, a onda: 'Zašto se ne upišeš kao student na godinu' i ostao sam studirati te nakon toga ostao skoro tri godine. I evo me opet", priča nam Vejar u nastavku.
Meksiko i Bosna su zemlje koje se ne daju poraziti
Na Sarajevo Film Festivalu nedavno je prikazan njegov film "La Puerta Verde" koji govori o Emini (28), samohranoj majci koja će učiniti sve da spasi sina Benju (7) koji ima rak. Zajedno započinju putovanje u planine Chihuahue u potrazi za Edom (70), iscjeliteljem Tarahumara.
"La Puerta Verde je putovanje koje nas vodi u svijet u kojem bol ne postoji. Bosna mi je otvorila ovaj svijet pripovijedanja. Film je inspiriran očevom smrću od raka, a ja sam htio prikazati te dvije mogućnosti izlječenja, vjerovanje u medicinu predaka, ali i tradicionalnu medicinu. Bosna i Meksiko dijele tu realnost, vjeru u iscjelitelje ili ljude koji mogu pomoći u prevladavanju bolesti. Ovim filmom ne želim poticati ljude da idu u planine potražiti pomoć, ali najvažnije je da nikada ne prestanete vjerovati u sebe, a sve se može postići", kaže dalje Guillermo.
Uzevši u obzir da je Sarajevo ostavilo traga u njegovom životu meksički reditelj kaže da su ovi dani koje je ponovo provodi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine bili puni emocija, suza sretnica, susreta s prijateljima, porodicom, ljudima koje voli i kojima se jako divi.
"Istina je da nisam shvaćao veliko postignuće koje je film postigao, mogućnost premijere to na jednom od najvažnijih festivala na svijetu koji vjeruje u mene od mojih početaka, ovdje sam premijerno prikazao svoj prvi dokumentarni kratki film 'ESCARABAJO' 2011. godine i povratak sada nakon 13 godina ispunjava me srećom, ponosom i iznad svega je motivacija da nastavimo stvarati priče koje povezuju naše duše i srce", kaže u nastavku.
Nakon SFF-a njegov film će biti u službenoj selekciji na velikom filmskom festivalu, pa kaže da nema šta drugo reći osim: "Volim te Sarajevo".
Vejar je uspio pronaći poveznicu između Meksika i Bosne, a kaže da dijele vjeru u medicinu predaka, kao i toplinu ljudi koji se ne daju poraziti nevoljama.
"Mi smo zemlje i društva koja se suočavaju sa stvarnošću, snagom, dobrim humorom i magijom. Volimo piti, imati obitelj, uživati u jednostavnim životnim stvarima, ponekad se čini da je naš život sapunica-telenovela, ali ono čemu se najviše divim kod naših zemalja je to što se nikad ne damo poraziti", poručuje reditelj.
Nakon filma "La Puerta Verde" kaže da radi na još jednom ostvarenju koje će povezati BiH i Meksiko, a riječ je o bosansko-američkoj i meksičkoj koprodukciji.
"Planiram prikazati svijet Nahuales, ljude ili vještice koji su oduvijek bili vezani za činjenje zla, budući da imaju sposobnost pretvoriti se u životinje. Ova bića se nalaze posvuda u svijetu i povezana su određenim vjerovanjem, međutim želim pokazati da ne čine sva zla, ali da vam mogu pomoći da poboljšate svoju dušu. U 'GATO-u' želim ispričati priču o Diariju, mladiću koji mora naučiti da smo svi posebni. 'GATO' je svemir koji se dotiče teme granice Ciudad Juareza u Chihuahui i povezuje sa snježnim planinama Bosne. Ovaj film je vrlo ambiciozan projekt, s većim budžetom, gdje želim ponovno raditi sa svojom bosanskohercegovačkom ekipom i glumcima iz regije uz koje će raditi renomirani meksički glumci. GATO nas podsjeća na onu jednostavnu premisu života, nikad ne zaboravi da si poseban, iako ponekad trebamo nekoga da dođe i podsjeti nas", prepričava Guillermo.
Za kraj razgovora poručuje: "Hvala puno Sarajevo".
Znate li da se jedan od najvećih hitova Nede Ukraden trebao zvati ''Milane, labude''?
