Tastatura iz blata
28

Indijski dokumentarac koji razara sistem kasti: Žurnalizam je danas suština demokratije

Piše: Ines Mrenica
U nedjelju je na AJB DOC-u prikazana potresna dokumentarna priča o položaju žena, političkom ustroju i društvenoj svijesti u Indiji “Writing With Fire”. U sferi vijesti, gdje dominiraju muškarci pojavio se jedini medij u Indiji koje vode žene iz kaste Dalit.

Borba za prava žena danas ne treba stati niti se zadovoljiti nivoom na kojem su žene zastupljene u društveno-političkoj sceni, ako se samo na trenutak sagleda situacija u Indiji. Sistem kasti još uvijek egzistira, a svakodnevica nekih žena svodi se na bilježenje datuma kada su grupno silovane i od po četiri muškarca.

Pripadnici kaste Dalit nemaju nikakav status u društvu, obavljaju samo najgore i najteže poslove kao što su čišćenje izmeta, prosjačenje ili nosenje ljudskih i životinjskih leševa, a žene iz ove kaste redovno siluju oni iz viših, misleći da na to imaju pravo.

Međutim, moderne tehnologije su stigle i do njih. U sferi internet medija vlada velika konkurencija, a kako sve vode muškarci, pravo je čudo kako se pojavljuje medij koji vode žene iz najnižeg društvenog sloja. Glavna novinarka Meera na sjeveru Indije naoružana je pametnim telefonom i pokušava promijeniti stvari oko sebe tako što pred upaljenom kamerom postavlja neugodna pitanja muškarcima na poziciji moći.

Rintu Thomas i Sushmit Ghosh debitirali su ove godine s filmom “Writing in Fire” (“Iskovane u vatri”) i tako postali jedini reditelji nekog indijskog dokumentarca koji je završio u kompeticiji Sundance Film Festivala. Njihov film baca svjetlo na poseban ženski senzibilitet, koji progovara iz indijskih žena, onih koje su se odlučile usprotstaviti patrijarhalnom sistemu i koruptivnom provođenju vlasti nad ugnjetavanom sirotinjom.

Insert iz filma “Iskovane u vatri”
Insert iz filma “Iskovane u vatri”

Priča prati žene koje stoje iza medijske organizacije Khabar Lahariya. Medij je prošao tranziciju od printa do digitalne platforme, pa tri žene snimaju svoje priče mobitelima, podižući ih na YouTube kanal. Šefica Meera je beskompromisna borkinja za ženska prava, a reporterke Sunneta i Shyamakali ipak imaju malo zadrške kada je u pitanju nastup pred sruštvenom zajednicom i promišljaju na koji način pomiriti zahtjeve njihovih porodica i posao koji rade. One pokušavaju profesionalno djelovati u sredini koja je duboko seksistička, iz koje često dolaze šokantne vijesti o polijevanju žena kiselinom, premlaćivanju i silovanju djevojčica do smrti, u koju se žene često znaju poslati zbog sramote svojih porodica.

Shyamakali uzdržava porodicu od svog novinarskog angažmana, a njeni ukućani, paradoksalno, izražavaju negodovanje zbog činjenice da okolina ne gleda na njezin posao sa simpatijama. Tako ova novinarka ne samo da mijenja svijet već mora i mijenjati svjetonazor osoba koji žive od njenog rada.

Svete krave

Sniman nekoliko godina, dokumentarac prati rast gledanosti i uticaja platforme Khabar Lahariyje, čija je publika od samo nekoliko hiljada brzo narasla do milionskih pregleda, a što je možda još zanimljiivije, film donosi priču o tome kako su ove žene prevazišle niz prepreka na njihovom novinarskom putu. Od hinduskog nacionalizma, pa do endemske (ne)kulture silovanja, bez uređivačke politike iznad sebe, Khabar Lahariya je uspjela donositi važne vijesti bez da žene predstavlja kao žrtve. Pokazale su novi način gledanja na “stari svijet”, a lica policijskih inspektora, od kojih traže reakciju na prijavljenja grupna silovanja, su zaista “must see” u ovom filmu.

Vrlo je zanimljivo i čuti kako kandidati na lokalnim izborima odgovaraju na novinarska pitanja i obećavaju prosperitet u svojim zajednicama. Neki se bore za prava svetih krava, što bi onda uz samilost Boga trebalo donijeti dobre dane, a to su religiozne projekcije koje svojim naivnim glasačima obećavaju svake godine. Ljudi i dalje tamo žive na ivici egzistencije, u dubokom blatu, gdje jedu iz smeća i gdje su odličan materijal za Reutersove fotografije i artističke reportaže National Geographica živih boja, onda kada ih po pedeset sjedne na jedan motor ili kada plešu s kobrama.

“Iskovane u vatri” je snažan film o tome kako ne postoje granice u onom što žene mogu postići i šta osnaživanje ženskih prava znači na globalnom nivou i vrlo važna lekcija o tome šta se može napraviti onda kada čovjek krene sa dna. Isto tako, svjedoči o činjenici da je danas istraživačko novinarstvo generator promjena u društvu.