Ines Tanović: Vlast se najlakše odriče umjetnosti kada vaga o prioritetima
S rediteljicom filma Ines Tanović razgovarali smo o "Sinu", njenom učešću kao članice žirija na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, ali i o stanju bh. kinematografije. Tanović je naglasila da joj je izuzetna čast što je njen film "Sin" u programu Pula Film Festivala.
"'Sin' je imao sreću da bude prikazan u punom sjaju Sarajevo Film Festivala na otvaranju s više od 4.500 ljudi u publici. Komentari su bili sjajni, emotivni, s puno pitanja, zabrinutosti roditelja za svoju djecu, pogotovo u Bosni i Hercegovini. Film je svojom temom dotakao publiku i izvan naših granica, jer roditelji uvijek imaju brigu kako odgajati svoju djecu, kako se postaviti u teškim okolnostima, kako spriječiti da dijete ode nekom stranputicom, jer su takvi izazovi prisutni u svim društvima", kazala je rediteljica Ines Tanović.
Kinematografija i pandemija koronavirusa
Pandemija koronavirusa utjecala je na gotovo sve sektore kako u našoj državi tako i u svijetu, no čini se kako je filmska industrija pretrpjela najviše štete. Osim toga i budžet za kulturu i sport smanjen je za čak 40 posto.
"Umjetnost je oblast koja je nadogradnja životu i kada dolazi do bilo kakve finansijske krize, ona se prva 'reže' iz budžeta. Baš zbog toga kinematografija trpi najveće štete, jer je to, kao i pozorište, kolektivna umjetnost koja zahtijeva angažman i stalni kontakt puno članova kreativne i tehničke ekipe kako bi se jedno djelo završilo i prikazalo. U ovoj situaciji, kada su kontakti ograničeni, dosta je otežano snimanje s neophodnom ekipom i pridržavanje svih propisanih epidemioloških mjera. Organizacija snimanja i uopšte rada na filmu skupa je iz razloga što zahtijeva dugotrajne pripreme, putovanja, izradu scenografije, kostima, probe s glumcima, organizovanje setova gdje se snima itd. Zbog toga u ovom vremenu najviše trpi film, jer nema dovoljno sredstava da se sve to pokrije iz budžeta, iako bi se filmski radnici brzo prilagodili ovim uslovima samo da im se omogući kontinuiran rad. Naravno, vlast je ta koja se najlakše odriče umjetnosti kada vaga o prioritetima", kazala je.
Dodala je i kako kultura mora preživjeti jer se bez nje ne može kvalitetno i svrsishodno živjeti.
"Na nama umjetnicima je da se na sve načine preko svojih strukovnih udruženja nametnemo i tražimo svoje pravo na preživljavanje, jer i mi smo industrijska grana koja samo ne troši već višestruko oplođuje dodijeljena sredstva kroz mnogo vidova kao što su turizam, školovanje mladih, velika potrošnja domaćih resursa itd.", naglašava Tanović.
Međutim, smatra da je bh. kinematografija, bez obzira na trenutnu situaciju, najlošije tretirana u odnosu na cijelu regiju.
"Sredstva za Fondaciju za kinematografiju su toliko mala da se mi stidimo o tim iznosima pričati sa našim kolegama iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Crne Gore, Makedonije i Kosova. Oni većinom za jedan dugometražni film izdvoje onoliko novca koliko mi imamo za kompletnu produkciju i koprodukciju svih filmova u jednoj godini. To je zaista nezahvalna situacija i teško smo konkurentni na tržištu uz ta sredstva, ali zato smo najkonkurentniji talentima", kazala je.
Žiriranje na Sarajevo Film Festivalu
Ines je ove godine bila članica žirija takmičarskog programa za kratki film na Sarajevo Film Festivalu.
"Izuzetna mi je čast što sam bila pozvana da budem članica žirija ovogodišnjeg SFF-a. Prije svega, ovo je festival s kojim sam se i ja razvijala kao autorica, imala premijere svojih filmova. To je za mene pokazatelj sazrijevanja i autorskog rasta zajedno s festivalom. Veoma mi je drago da su ove godine bile zastupljene većinom autorice koje su obrađivale različite teme. U filmovima se mogao prepoznati jak autorski rukopis, a rediteljke su snimale teme koje ih zanimaju i koje nisu nužno posvećene isključivo ženskim likovima. Smatram da je to izraz izuzetne autorske zrelosti kada gledajući filmove ne razmišljamo o 'ženskim' i 'muškim' temama, već o dobrim filmovima", rekla nam je Tanović.
Budući da je prije šest mjeseci postala v. d. direktorice Filmskog centra Sarajevo pitali smo je kakvi su joj planovi u narednom periodu.
"Sve ovo vrijeme borim se da ovo javno preduzeće dovedem bar do 'pozitivne nule'. Zatekla sam ogromna dugovanja, nesređenu filmsku građu, loše stanje filmova, kao i neuslovne prostore. Pred nama je dug put da se firma koja ima u svom posjedu više od 80 najznačajnijih igranih i više od 500 dokumentarnih filmova proizvedenih od 1951. do 1994. godine dovede u stanje normalnog poslovanja i da se svi filmovi digitalizuju, pravilno skladište i zaštite od daljnjeg propadanja. U planu je i dosta novih projekata koji zavise od budžeta koji će nam biti osiguran s federalnog nivoa. Smatram da je ovo jedna od institucija koja treba da dobije svoje zasluženo mjesto među svim ostalim institucijama, jer čuva izuzetnu baštinu kroz svoje filmsko blago, a koje sada bespovratno propada", kazala je Tanović na kraju našeg razgovora i dodala kako osim rada u Filmskom centru ima i novi projekt za igrani film koji će polako pripremati u zavisnosti od uslova i situacije vezane za pandemiju koronavirusa.
