Humanost i umjetnost
103

Ivana Pekušić: Audiodeskripcijom smo olakšali osobama s oštećenjem vida

Piše: S.H.P.
Udruženje Novis projektom "Kultura svima" pokušava kulturne sadržaje uz pomoć audiodeskripcije prilagoditi slijepim i slabovidnim osobama. Tako su nedavno uveliko olakšali njihov odlazak u kino prvim filmom koji je prilagođen ovoj publici. O tome koliko su ove aktivnosti važne osobama s oštećenjem vida razgovarali smo s Ivanom Pekušić, predsjednicom udruženja Novis.

Ovo udruženje je pokrenuto s idejom da pored ostalih aktivnosti na polju kuture upućuje na grupu marginaliziranih ljudi u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, a projekt "Kultura svima" zaživio je prije godinu kada su iz udruženja Novis shvatili da u Sarajevu postoji publika s oštećenjem vida koja je željna kulturnog sadržaja.

"Jedan od ciljeva ovog projekta je da tokom realizacije educira određenu grupu ljudi, glumce, dramaturge i slijepe osobe za izradu audiodeskripcije. Tako smo došli na ideju da uradimo film koji je prilagođen slijepim i slabovidnim osobama", kaže na početku našeg razgovora Ivana.

Članovima udruženja Novis bilo je veoma bitno u ovu priču uključiti slijepe i slabovidne osobe pa su zajedno s dramaturzima prvo pregledali snimak filma "Dobar dan za posao", a potom zajedno pripremili tekst naracije koji je kasnije pročitan u studiju za postprodukciju zvuka.

U procesu pripreme teksta za naraciju učestvuju dramaturg, urednik naracije (slijepa osoba) i glumci.

"Glumac izgovara tekst naracije i proizvodi se audiozapis koji se u toku projekcije filma pušta tako da slijepe osobe u publici, osim što čuju zvuk dijaloga, mogu pratiti dodatne opise koji im pomažu da što bolje shvate radnju filma, dožive atmosferu i nešto što je vizuelni aspekt filma, a za koji su oni inače zakinuti", objašnjava Ivana i dodaje kako svaka osoba s oštećenjem vida u kinu dobije svoje slušalice te da tako nikoga ne ometaju.

Naraciju za film "Dobar dan za posao" čitao je glumac Igor Skvarica koji je bez ikakve dileme pristao biti dio ovog projekta. Kako kaže, njemu je učestvovanje u ovom projektu predstavljalo jedan vid izazova i proces učenja na koji način se film ili predstava može prilagoditi slijepim osobama.

"Uz njegovu pomoć i dobro snalaženje u studiju mi smo to brzo i završili. A u edukaciji prilagodbe kulturnih sadržaja u našem projektu učestvovali su i glumci Kamernog teatra 55, glumci Pozorišta mladih i Sartra", rekla je Ivana i dodala kako se cijela edukacija zapravo svodila na to da se glumci upoznaju s grupom ljudi kojoj je ta naracija namijenjena i kako bi shvatili šta su to njihove stvarne potrebe i šta im to nedostaje.

Osobe s oštećenjem vida redovno idu u pozorište i kino

Ivana napominje i to da su slijepe osobe i prije audiodeskripcije išle u pozorište, ali da su ostajali uskraćeni za mimike, gestikulaciju koju ne mogu da vide. Međutim, sada kada postoje predstave koje su im prilagođene, njihov odlazak u pozorište je mnogo lakši.

"Problem je kada je predstava komičnog sadržaja i nekada je ne mogu pratiti jer nisu svjesni šta se desilo na pozornici, a to nije izgovoreno. Zbog toga dramaturg i slijepa osoba zajedno sastavljaju tekst koji se kasnije uklopi između dijaloških elemenata predstave a da se ne ometa kompletan tok predstave", kaže Ivana i dodaje kako audiodeskripcija nije ništa novo u svijetu, ali kod nas jeste.

Napominje kako je veoma važno to što su i slijepe osobe uključene u projekte kako bi imali njihovu povratnu informaciju.

"Oni sami znaju reći: 'Ne o nama bez nas' zbog toga nam je veoma bitno da imamo njihovu povratnu informaciju, a ne da pretpostavljamo kako su oni to doživjeli. Da nam jasno kažu: 'Ovdje mi nedostaje informacija, ovdje bih volio da više znam o tome kako je glumac obučen, kakva je scenografija' itd. Taj dio je krucijalni", kaže Ivana.

Komentari na prvi film prilagođen osobama s oštećenjem vida su, kako kaže Ivana, bili veoma pozitivni jer su prije u kino odlazili s dozom opreza jer moraju povesti nekog sa sobom ko im šapuće i dodatno objašnjava šta se to dešava na filmskom platnu, zbog čega ih ostala publika, ne znajući da ispred ili iza njih sjedi slijepa osoba, upozorava da trebaju biti tiši.

"Osobe s oštećenjem vida zahvalne su nam na činjenici što im je omogućeno da ravnopravno dođu u kino bez dodatnog pritiska i opterećenja", kazala je Ivana i dodala kako su dobili i neke konstruktivne prijedloge i komentare koji će im pomoći da poboljšaju svoj rad u budućnosti.

Novi projekti u budućnosti

Ivana napominje da, prema podacima Udruženja slijepih i slabovidnih osoba, u Bosni i Hercegovini ima blizu pet hiljada osoba s oštećenjem vida, a u Kantonu Sarajevo između 450 i 500.

"To sigurno nije konačna brojka zato što nisu svi članovi udruženja. Naravno ni tih petstotinjak nisu zaljubljenici u pozorište i kino, ali naš cilj nije da brinemo o količini ljudi kojima ćemo da ponudimo sadržaj, već da onima koji to žele omogućimo", kaže Ivana i dodaje kako su problemi slijepih i slabovidnih dosta veći od odlaska u kino i pozorište, ali da su ovakvi projekti potrebni kako bi se podigla svijest kod ljudi.

Udruženje Novis u narednom periodu ima u planu realizaciju mnogih projekata, a jedan od njih je i "Pozorište bez prepreka".

"'Pozorište bez prepreka' doprinosi socijalnoj inkluziji i kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba na području Općine Centar. Asocijacija XY sprovodi ovaj projekt u partnerstvu s Općinom Centar, udruženjem Novis i Kamernim teatrom 55. Projekt se realizira u sklopu regionalnog programa lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu - ReLoaD, koji finansira Evropska unija, a koji implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija", rekla je na kraju razgovora Ivana i dodala da bi se ovim projektom kompletan repertoar pozorišta Kamernog tetra 55 prilagodio slijepim i slabovidnim osobama.